Najdraža adresa Kulf b.b.

Ljeto, Murter, Jezera, tišina i sitna ura , a četiri para još mutnih očiju  od spavanja tiho i glatko na brodu Artena izlaze iz luke. Sve je spremno za još jednu ribolovnu pustolovinu pod kapetanskom kapom Brane Ukasa

Napisao Igor Virag, fotografije iz arhive RNJ

Kulf b.b.

Tunji, more, brodovi i big game ribolov Branimiru Ukasu je sve u životu, odnosno odrastao je uz oca Šimu koji je među doajenima tunolova udicom na Jadranu, tako da je to i jedan jedini logični životni slijed. Iako jako mlad, iskustva mu ne nedostaje, a rezultati govore sami puno više od njega samoga. Od kad je prohodao hopsao je uz oca po brodu, a u tom smjeru se i školovao tako da danas samostalno rastavi i sastavi brod do zadnjeg vijka. Preuzevši obiteljski posao na sebe preuzeo je i veliku odgovornost, tako da nema prostora za promašaje i krive procjene, a radi se punom parom i svaki mogući momenti koristi za boravak na moru. Dali s gostima, koji koriste usluge njihovog Big Game chartera ili u samostalnoj režiji lovi se stalno, kad god to prognoza dopušta. 250 do 300 dana na moru godišnje govori vam sve. Brod Artena pravi je deset metarski fisherman s 2 puta 250 konjskih snaga,  potpuno opremljen svime što big game ribolov traži tako da gosti mogu imati potpuni doživljaj tog svijeta i dojmove koje nose širom svijeta pamte dugo, dugo. Drugi brod, osam i pol metarski Bonito (2 x 130 KS) isto je u “službi” chartera i ribarskog obrta, a idealan je za jiggerske i popping egzibicije, ribolove na braku, brze i hitne intervencije.

Kulf b.b.

U obitelji Ukas ima posebni status jer je dugo s njima u “dobru i zlu”. Kapetan Šime Ukas je s njim počeo prije tridesetak  godina tražiti i loviti tune na Jadranu, a i mene uz taj brod vežu osobni jigerski rekordi i druge pustolovine. Brani su tunji u krvi, a u mislima stalno i za njima bi i na kraj svijeta, tako da se od njega ima što i vidjeti i naučiti. Lovi uglavnom klasičnom tehnikom, odnosno srdelom bruma i stvara trag koji mami velike predatore na otvorenom moru. Nisu mu nikako ni strane moderne tehnike poput jigginga i poppinga, jer osim što su vrlo produktivne tako i gosti u charteru sve više traže takve ekstremne igre, a imam i ja tu nekih svojih zasluga. Jigging je “diplomirao” na blitveničkim gofovima,a “Branina guja” (Aqantic) ima status legende jer je prvi opalio gofa Jadranu na tešku silikonsku varalicu i tako otvorio novu eru u jiggingu koja je danas standard (burning). Ribolovi i boravci na moru s njim su posebni, meni osobno najdraži i nezaboravni, tako da uvijek puno očekujem. S punim povjerenjem s njim bi se uputio bilo gdje jer smo zajedno prošli svašta i pobjede i poraze i opake nevere, pijavice, ledene bure i vruća plutanja po bonaci. Vruće ljeto i temperature oko 35 stupnjeva natjeralo nas je da Zagrebačke klimatizirane urede i stanove zamijenimo pučinom i u manje od 6 sati od dogovora, dijelilo nas je samo 330 km, već gazimo more i Artena propeta juri ka kulfu.

Kulf b.b.

Uz Branu u posadi je Edi, dečko u ranim dvadesetima koji radi prvu sezonu na ovom brodu – malo priča i puno radi – te moj kum Marinko koji nije mogao od uzbuđenja nimalo sna uloviti. Inače, Marinka poznam cijeli život i poznam ga kao najveću ribolovnu pegulu. Bili smo na bezbroj ribolova zajedno i apsolutno smo svi doživjeli totalni fijasko, bez obzira na tehniku lova. Definitivno ima nekog malera kojeg prenosi na sve prisutne. Rekao sam sebi, da ako i ovaj put opet iskemija kakvu lošu karmu da više nema šanse da ga negdje vodim. Nikad nije lovio s broda na ovakvim ili sličnim terenima pa nada ipak postoji, odnosno možda mu se riba sama ulovi. Dolazimo u blitvenički akvatorij, mjesečina još obasjava ovu divotu, lagano se sondira teren i traži pozicija za sidrenje. Dubina varira oko 100 metara, kurenat slab, jata sitne ribe skupljaju se uz dno. Još jedan đir i sidro sigurno ukopava Artenu. Prve zrake dnevnog svjetla, sviće i vrijeme je da se krene. Brane razvlači svoje sisteme i fino pokriva sve bitne slojeve mora, Edi rezucka i baca srdele, trese vreću s cijelim srdelama koja “dimi” kao luda, oči se ne miču sa sondera i igra živaca je počela. Marinko i ja se spuštamo sisteme i nadamo se da ova masa sitne ribe uz dno skriva šarune. Laka oprema, tanka upredenica, sabiki i umjesto olova kabura naše je oružje za laku bitku. Sa prvim zrakama sunca naši jednostavni sistemi tonu na stotku. Marinku je ta tehnika nova, al dok sistem tone objašnjavam mu cijelu mudrost lova sabikijem. Sistemi ne doživljavaju baš neke agresivne napade kakve sam očekivao odmah u prvim sekundama ,ali opet nešto tucka i kači se i spada. Marinko ima konkretnije napade i vadi prve ribice ka površini dok ja nestrpljivo čekam da vidim što to dolje napada naša perca. Mali šarun, koji je odmah dobio novi borbeni zadatak i velika bugva prve su ribe moga kuma, tako da mi je i jasna mini-euforija. Neka, neka, motivacija i upornost su na visini. Ponovno spuštanje, Magic Eye se malo zatresao u vrhu, Marinko ga je lagano nategnuo i štap dobiva onaj luk koji daje do znanja da je ili sabiki ful pun ili je nešto gore malo konkretnije. Stella tu i tamo propjeva kad riba zaveze, ali kum mi sigurno dovodi ribu površini dok mi radoznalo čekamo i gledamo preko bande. Smeđe brončani odsjaj stiže, a osmjeh se rasteže, gospodin „Mišo“ (Kovač)  stiže nam na krmu.

Kulf b.b.

Neizostavni Jufufuu uzvik remeti ranojutarnju tišinu i bonacu – pa kume … jel to moguće … pa ti si ulovio ribu … i to kakvu! Lijep kovač od preko kile naš je prvi jutarnji maneken, uz kuma naravno!  Vjerojatno je napao šaruna ili bugvu ulovljenu na sabiki i upleo se u njega. Nema sad vremena za naslikavanje i slavlje, (GoPro snima cijelu krmu pa bude materijala) možda ih ima dolje još. Ova ribica izbacila je na krmu još neke sisteme tako da ih uz sabiki i kaburom napadamo  i jigom i bulentin sistemima s komadima i cijelim srdelama. I tu kreće show koji traje točno pola sata. Sjeli smo valjda točno na njih i love se na sve, baš sve, jedan za drugim. Ulove je upisala i srdela i jig i kabura, jedino inchiku nije, ali je i on imao svoje momente. Tih pola sata je bilo stvarno uzbudljivo jer isključivo su napadali samo kovači, tek je Brane dobio jednog manjeg ugora i ja jednog manjeg pagrića. Moj kum Marinko porazio nas je ukupnim rezultatom i gušt ga je bio gledati u silnoj sreći nakon ovakvih trenutaka. Neka ga je „posralo”,stvarno je bio uporan kao nitko koga znam. Toliko godina truda i pokušaja moralo je biti nagrađeno kad-tad.

Kulf b.b.

Kako je sunce izašlo tako je i riblja agresivnost stala, a i alarm na sonderu sve češće nam je davao signal da se nešto šeće u pola mora. Brumanje se instinktivno pojačavalo, a teški jigovi su letjeli ka tim dubinama. Nažalost bez reakcije na naše metale, ali ne odustajemo  vjerujemo i dalje u njih. Od naših silnih pokušaja brzo je došlo do “zamora materijala”, znoj je curio iz očiju tako da su pozicija na fly-u i hladna cuga brzo dobile statusni simbol. Ljetne visoke temperature i bonaca opasni su za organizam pa je potrebno puno zaštite uz tekuća pitanja i adekvatnu zaštitnu odjeću. Red fine papice, pa red finih hladnih pića uz konstantnu zafrkanciju prekida veliki bucanj koji se prvo prošetao oko naših balona, a onda otišao posjetiti okolne brodove koji su se u međuvremenu skupili. Brod Charli ll, odnosno prijatelji iz Jezera, Antonio i Ivan imaju ribu na štapu, skidaju se s bove i kreču u svoju bitku. Prekaljeni su to moreplovci puni iskustva, mladosti, snage i pozitivne energije, ( s njima imam lanjsko nezaboravno Jabučko trodnevno iskustvo) te ih je gušt i samo gledati. Riba im prolazi ispod našeg sidra, situacija je napeta, riba ugrožena, ali to ekipa rutinski rješava (definitivno manevri koji traže iskustvo) i nastavlja svoj dril do kraja koji završava lijepom ribom na krmi.

Kulf b.b.

Nas to motivira još više jer „ako piju,popit će i nama“. Mijenjamo poziciju odnosno dižemo sidro i odlazimo još van na otvoreno, kako ja velim – u kulf bb.  Dubina 200metara, nema sidrenja, olujno sidro (padobran), čisti drift. Kurenat se pojačao tako da je ribolov na dnu nemoguća misija. Lovimo srdelom i živim lacardama, gađamo ih teškim jigovima. Zove Huzjak i pita dali ima vjetra, jer bi došli Mihovil i on, ali kako su s  pet metarskim čamcem i četrdesetak konja provjerava trenutnu situaciju. Bonaca kao ulje – pošalji malo vitra pliiiiz – govorim mu. Dolaze i nose nam tramontanu sa sobom. Nama nije to toliko važno, al’ njima je u toj kadici veselo. Ali tko ga pozna i zna koliki je lisac i ekstrem, a još u tandemu s Mihovilom čine prave specijalce za posebne namjene.  Oni su došli sa svojim ciljevima, dovukli nam iz Jezera još srdela i produžili dalje, a gdje, to samo oni znaju?  Tišinu u valjanju na malom valu prekida toliko čekani zvuk odnosno pjesma, popio – tunj je našao našu ješku! Riba na štapu! Riba energično izvlači najlon bez stajanja, štap se prenosi na provu, Marinka guramo u borbenu stolicu, postavljamo mu pojas i kum može u svoju prvu pravu big game avanturu. Brane je uz njega i stručno mu objašnjava što mu je činiti, a mi s brodom upravljamo prema kapetanovim naredbama, dok je Marinko fasciniran snagom i moći ribe puše i viče  kako vuče malaaaaa.

Kulf b.b.

Riba nije velika, a pribor je ozbiljan i namijenjen puno većim tunama tako da sigurno i polako kum skuplja metre najlona na Penov multiplikator i Accurate 80 libri štap. Riba više ne izvlači već se u širokim krugovima diže prema površini. Ja malo snimam kamerom, malo fotkam, pa malo jigam, jer se ne rijetko desi da ribu na udici prati još koja pa nikad mi nije teško probati. Adrenalin sam poskoči kad se ugleda boja odnosno kad se prvi put ugleda riba koja nam dolazi iz dubine. Krugovi su već puno manji, napetost najlona na vrhuncu, riba kruži uz samu površinu, lupa repom i osigurava nam lijepe video kadrove, zadnji krug, gafiranje, gotovooooo … ide Jufufuuuuuu … Slijedi čestitanje kumu, ipak mu je to prva takva riba u životu, treba to zaliti i proslaviti. Energični i glasni tonovi ore se kulfom. Edi i Brane pobrinuli su se za ribu da što prije ode na sigurno hlađenje u društvo leda i kovača. Vraćamo se nazad na početnu točku i radimo još koji prolaz, nadamo se još kojoj, ali nažalost ne nalazimo više aktivnu ribu. Sunce pada, lagano brodovi odlaze prema svojim lukama, a mi uživamo u rajskim bojama. Ostajemo sami nasred mora to je prava nirvana. Pred sami mrak premještamo se na pliću poziciju odnosno prenoćiti ćemo na braku, pod lampama i na smjene odloviti noć. Odmah po paljenju jakih lampi oko broda su se digle velike lokarde tako da me lov “a volo” i mikro jigovima dugo u noć držao dalje od kreveta. Borbene ribe na lagani pribor odlična su zabava, a tanki predvezi daju dozu neizvjesnosti. Igre bez granica. Umor je napravio svoje i povaljao nas po posteljama dok Edi drma svoju smjenu. Nije nam se pridružio u hrkanju već je marljivo pripremio sve za akciju koju planiramo za ujutro. 3:15 i najljepše buđenje odnosno zvuk multiplikatora kada riba primi mamac diže iz kreveta u sekundi, svi smo na krmi ,oči velike, prava riba je na štapu.

Kulf b.b.

U trenu smo se pustili sa sidra i krećemo za ribom koja divlja i ne staje! Na mjesečini odrađujemo Branine komande, nadamo se  pravom iglunu ili tuni, ali nažalost riba pada sa udice, iz nejasnog nam razloga. Oprema je bez oštećenja, ali Brane za svaki slučaj privezuje nanovo udicu pomoću kliješta i stopica, uz fini asortiman psovki upućenih odbjegloj ribi. Ova je bila prava teta! Vraćamo se na sidro, udice u moru, nastavak polusna dok brumalica radi svoje. Mene je akcija skroz razbudila, žao mi bilo trošiti vrijeme na spavanje tako da sam nastavio svoju light igru, a dva sam teška sistema naješkana  živim i umjetnim mamcima spustio na dno nadajući se nekom jutarnjem trofeju. Kava u kulfu, taj miris i okus su nekako drugačiji , jači, finiji, bolji. Moju ranojutarnju tišinu prekida dolazak nekog broda, ide pravo na nas. Ne, to nije brod, to je čamac, a u njemu mogu biti samo “moje specijalne postrojbe” – Huzjak i Vudrag. Dečki su sinoć nakon kulfa otišli na Rozgu i partijanje, a u 4 ure već su tu! Svaka im čast, to može samo ljubav! Danas je more od zore nemirno, tramontana se svakom minutom diže i jača – lako za nas, ali njima to nije bilo lako. Al’ vole to oni! Kavica, par riječi i svatko na svoj posao, sonder kaže da smo u igri. Lagano brumanje privuklo je ribu i imamo novu akciju, novu ribu na štapu. Marinka smo stavili u borbenu stolicu i šarafi kume  – zato te imamo. Sad je već napunjen egom i borba s ribom odličan mu je jutarnji trening za razgibavanje. Riba se fino bori, ali ipak nema nikakve šanse i brzo bitka završava sa našom pobjedom. Nove čestitke, nova euforija  ali brzo idemo dalje. Tramontana se već fino razmahala, valovi su sve ozbiljniji, kovača (Miše) na dnu nema koliko god ih ja to želio, ali sonder pokazuje neku aktivnost na dnu. Nema druge, slow pitch, akcija, hajdemo probati. Na Palmsovom Metal Witch štapu u sekundi se našao squid jig – Cross two-Ika metal od 140 grama, kojem nije puno trebalo da svojom akcijom isprovocira napad. Prvi je pao solidan šarun, pa velika lokarda i to sve na i uz samo dno. Opalilo je i nešto ozbiljnije, ali nakon kojeg metra pada sa assist udice. Šteta, da mi je barem znati što je opalilo. Moje igrice prekidaju tune koje se bacaju po površini van dometa naših katapulta odnosno popping i casting kompleta, ali to mi je dovoljan signal da i ta oprema mora biti spremna u svakom trenutku. Slažem dva dalekometna kompleta, na jednom mali i teški casting jig, a na drugom popper.

Kulf b.b.

Nikad ne znaš kad će sljedeća prilika. Pratim pogledom jato kako iskače sve dalje i dalje kad tišinu prekida novi zzzzzzzzz i nova tuna na štapu. Procedura poznata odnosno  -šarafi kume – tvoja je i ova, nećemo valjda mi, vruće je. Nije mu teško palo, uskočio je u stolicu i “ko velki” uz podršku Brane i broda doveo igru kraju, a brzo je i ova tuna upoznala  hladovinu jacere. Marinko uživa u novim iskustvima, oduševljen je apsolutno svim doživljenim situacijama. Doživio je ribolov iz svojih snova, sam je ulovio lijepe ribe na laganu opremu, sam je izdrilao tri tune iz borbene stolice, izdržao je valjanje u driftu i na sidru i sad doma nosi lijepe uspomene i fine ribice. Neka, neka, zaslužio je da se i njemu jednom tako poslože karte. Tramontana jača, brod se propinje i sidro popušta pa skupljamo pribor i sidro te tako završavamo boravak na toj točki i vrijeme je za povratak. Brane upisuje sve što mora (pravila su da se poštuju) kako bi prijavio završetak ribolova te se punim gasom uz puno pjene preko Tribunja, (istovarna luka), vraćamo u matičnu jezersku luku. Bila su to dva uspješna dana u kulfu b.b., gdje smo uz klasičnu big game opremu kombinirali i moderne tehnike poput vertical i light jigginga, slow pitch-a, castinga i poppinga, neke manje, neke više uspješno. Vrijeme je proletjelo brzo kao i uvijek, dojmovi su upečatljivi, povratak natrag u kulf b.b., nedvojben, s nadom da bude što prije. Marinko i ja lagano, lagano u koloni na A1 za Zagreb, a Brane u nabavu spize, vode, leda, ješke i tu večer je opet isplovio i nastavio tamo gdje smo mi stali. Profi je u svakom pogledu, na moru se osjeća najbolje, a na vama je ako želite doživjeti ovakvu ili sličnu priču da rezervirate svoj termin i u sigurnim rukama proživite svoju avanturu. Kontaktirajte nas jer tu smo i zbog vas. Lagano, lagano.

Rezervacije i informacije

branimir.ukas@biggamefishing.com.hr +385(o)91/944 59898

igorvirag69@gmail.com  +385(0)95/393 4343