Masimo – nevera s Kvarnera

Crni oblaci nadvili se nad Učkom, bonaca kao  ulje ocrtava tamno nebo, svi pametni bježe s mora u sigurnost luke, nevera se sprema, ozbiljna nevera, a jedino jedan mali Kuster i dvije “munjene” glave isplovljavaju put Crne punte. Da, to su Masimo Višković i David Diminić, „specijalci“ iz Koromačnog, momci zaljubljeni u more i ribolov, “ekstremisti” za lude pustolovine, naši veliki prijatelji i tim koji prkosi neverama sa Kvarnera 

Napisao Igor Virag, fotografije Mladen Marković

Masimo Višković – „nevera“ s Kvarnera

Masimo je široko poznata faca u ribolovnim krugovima širom Jadrana te konstantne objave punih kanti liganja, zubataca, orada ….na njegovom Facebook profilu rijetko koga ostavljaju bez daha. Čovjek od mora odnosno odrastao uz roditelje ribare pa nije ni čudna tolika ljubav koja je definitivno iznadprosječna. Skroman i pun energije, uvijek spreman pomoći savjetom kako ovo, kako ono, a o ribolovu je spreman pričati danima, jednostavno opčinjen ribolovom.  Da, more i ribolov su njegov život, kojima se potpuno predaje, (a koji put to graniči s ludosti) uživa u trenutku, zna što radi i to što radi, radi dobro. Magistrirao je lignje i orade, a sa zubacima se igra u toplijem dijelu godine. Definitivno osoba od koje se ima što čuti i naučiti. Partner u pustolovinama mu je David Diminić, a zajedno čine tim koji nižu odlične rezultate, a uz to se i odlično zezaju. Konstantan smijeh i provociranje jedan drugog realnost je na barci tako da atmosfere definitivno ne fali. Naše druženje i ribolovi ušli su u treću godinu, dijelimo već lijepe zajedničke priče, konstantno razmjenjujemo iskustva, družimo se i da, sada definitivno imamo prijateljstvo kako samo ribiči mogu imati. Lani, negdje u ovo vrijeme, Masimo mi je poslao sliku svojih ruku odnosno (glavnog) prsta na koje je lovio orade. Naime, prst je odavno bio spreman za hospitalizaciju jer otvorene rane od usječenog najlona debljine 0,40mm ostavljale su duboke, tamne i bolne tragove. Čovjek me uvjerava da ne osjeti griz orade na štapu nego jedino i samo na prstu, a na prstu ih opet toliko dobro osjeti da se vidi po dubokim ranama koje mirišu na bolnicu. I ne želi se krstit. Prst i gotovo.  Poslao sam Mladenu fotku Masimovog prsta, a njegov komentar je bio “ajmo mu spasit ruku”. Mladenov Berlingo brzo je bio pun “lijekova” i drugu večer Masimo je od Chache  uz ostalo dobio Alpsov jednodjelni štap i rolu, lijepi komplet jako dobro iskoristiv na oradama, a po potrebi i za neke druge tehnike. “Masimo ne zezaj se, ovo je ozbiljno” bile su Chachine riječi. Masimo ko Masimo, skroman i sramežljiv, ozbiljno je shvatio poklon i uz dosta truda i prilagodbe savladao tehniku ribolova orade štapom što nam je jako lijepo demonstrirao ove godine. Inače, štap je prije koristio samo za lignje, ali…..čovjek uči dok je živ. Sad je imao i ozbiljan komplet za orade, a uz puno truda i psovki štap mu je danas produžena ruka. Uz štap Mladen mu je poklonio i Icey-Tek jaceru da ima gdje spremati ulov. Orade i memorijalna lignjada “Boris Babić” opet nas su nas okupile u Koromačnom, a doček u Davidovoj konobi uz orade s gradela bio je samo nagovještaj prelijepih par dana.

… ljepotica za sva vremena

Nismo se dugo vidjeli pa je ćakula i druženje potrajalo. Dizanje u 5 sati nije bio nikakav problem kada je ribolov u pitanju. U tišini smo napunili barku svom silom kvalitetne opreme i isplovili prema poziciji uz lagani zapadnjak, lagano došli do G točke, Masimo je bacio sidra (sidri se sa dva sidra kako bi barka konstantno bila na željenoj točki) te smo samo morali pričekati da izađe sunce da orade prorade. Dok sunce nije izašlo imali smo muke sa sitnom ribom koja nam je skidala ješku prije nego je ona došla u lovnu zonu. Bugve i šaruni bili su prve mušterije, ali zbog njih nismo došli. Sa prvim zrakama sunca stigle su i prve orade. Masimo je demonstrirao što je naučio od lani sa štapom, realizirao je osjetljive grizeve jedan za drugim dok smo se Chacha i ja se samo pogledavali i nanovo ješkali očišćene udice. Stvarno je mašina i nastavio je u istom ritmu na kojem je bio lani s prstom. Doslovno priča s oradama. Izgradio je odnos sa njima. To se ne može opisati riječima već se jednostavno mora doživjeti.  Ali nije to dugo trajalo jer ubrzo smo se i mi ušemili te uspjeli prevariti pokoju. Lovile su se lijepe i borbene ribe, najveće su bile blizu 3 kile, a sa finom opremom pružale su puno gušta. Ove ispod pola kile smo vračali u more jer dnevna kvota se brzo izlovi i bolje je puštati manje ribe, a konstantno vjerovati i čekati u onu pravu.  Lovili smo sa jednostavnim sistemima odnosno 50-60 grama kliznog olova i ispod njega dvije udice 2/0 ili 3/0 navezane na Sunline fluocarbone debljina od 0,30 do 0,40mm. Dubina 40ak metara. Masimo lovi na prame napravljene od običnog najlona 0,40mm i to jako uspješno. Njemu ni fluocarbon ne treba. Ne kaže često sam za sebe da je Srečković.  Meni je prije Svemirac. Orade su bile na samom dnu pa su se naši sistemi trebali bar djelomično živi probiti do dna kroz sitnu ribu, a ako su došli do dna imali smo šansu osjetiti nježne grizeve orada te ako smo dobro procijenili trenutak za kontru dobijali smo onaj poznati gušt u drilu. Bilo je i puno kontri u prazno, ali ima i to svoje čari. I smijeha. Orade su stidljivo primale ješku i bila je potrebna 100%tna koncentracija jer inače uzalud nam trud svirači. Bez totalnog fokusa udice su bile prazne u trenu, a i ovako najviše riba bilo je zakvačeno samo za kožicu na čeljusti ribe, a ne u kutu gdje je najrealnije za očekivati. Izgubili smo par krasotica od više kila, ali vjerojatno baš zbog tog razloga što su se uglavnom ili preplitko zabile udice u tvrdu čeljust ili su poderale tanku kožicu. Masimo ih je diplomirao, lovi ih već 20 godina i doslovno u minutu zna što promijeniti ili zamijeniti kako bi motivirao riblju aktivnost i našu produktivnost. Konstantno nas je upućivao što da radimo.

Ljepotica i zvijer drugi puta …

Kraće prame, duža prama s jednom udicom, mijenjaj 2/0 za 3/0, pojačao korenat-treba teže olovo … Divim se takvim ribolovcima koji vladaju situacijom i uvijek su korak ispred, a do tog stupnja moguće je doći jedino konstantnim napredovanjem, učenjem, isprobavanjem i beskonačnom ljubavi prema moru i ribolovu.  Ribolov smo za taj dan priveli kraju prije ručka jer popodne smo još morali pregledati teren za sutrašnju lignjadu, a povratkom u luku smo doživjeli scenu specifičnu samo za takve likove iz bajke. Naime, Masimo je vezao barku dok smo Mladen i ja već bili na  rivi. Masimo je slagao stvari po čamcu, Mladen je fotkao okolo, a ja sam nedaleko Masimove barke snimio poveću oradu kako se smuca oko barki. Tiho sam Masimu dao mig što mu je kraj barke, a u sljedećem trenutku je orada već bila na ostima pogođena idealno točno iza glave. O tom Vam govorim, zato je Svemirac. Pogodio je precizno oradu bacivši osti s daljine od par metara. Nakon ručka Masimo i David su nam nesebično pokazali njihove najbolje točke. I dnevne i noćne. Dvadesetak lignji tog popodneva davale su nekakvu nadu za sutrašnju lignjadu, a drugo jutro još smo jednom napali orade pojačani i sa Davidom. Lovili smo sa dva čamca vezana jedan za drugi kako bih komunikacija bila što bolja.  Chacha je “vatrenom vodom” otvorio jutro pa su cijeli dan, lignjada, a i večer protekli u istom veselom i neozbiljnom tonu. Vesela družba finale večeri imala je u Raši na dodjeli nagrada za najuspješnije lignjolovce Memorijalnog kupa Boris Babić gdje je Masimo sa ulovljene tri lignje bio treći, a David sa istim brojem lignji šesti. Drugo jutro bura nam je promijenila planove te umjesto na more poslala nas za Zagreb, ali i osigurala nove planove za skori povratak na ove GPS adrese. Chacha zbog obaveza nije mogao izletjeti na prvo lijepo vrijeme, pa je umjesto njega uletio moj otac s kojim sam uživao još u dva uspješna izlaska i u prelijepim komarčama iz Koromačnog. Ribolov je aktivan, pun adrenalina jer je realno očekivati i kapitalnu oradu, a ako lovite na finiju opremu gušti se dižu u nebesa. Masimo lovi sa jednodjelnim Alpsom i Azoresicom ili Okuminim Fast inchiku sa Shimano Saragosom, dok David ganja Fast inchiku ll štap uparen sa Azoresicom. Ja sam lovio sa svojim Magic EyeTP782s i Stellom 5000sw ili Spin kompletom MC Sky road wind custom i Shimano sustain 4000, dok je Mladen u tu igru ubacio svoje vrhunske komplete Black Hole Magic Eye TJ 582B s Viki Jigging 2000 na kojem je bila upredenica PE3, što je definitivno bio prejaki pribor. Drugi dan je koristio Black Hole Hurricane S-902M deklarirane snage od 14 do 40 grama, s Shimano Saragosom SW 5000 na kojoj je bila upredenica Daiwa morethan 0,18 mm, a u rezervi je imao i Palms Metal Witch 633 ST na kojoj je bio multić Daiwa Saltiga 10 s upredenicom PE2. Fina i osjetljiva špica je neophodna za detekciju griza tako da štapovi sa jačim vrhom ostaju bez realiziranih ribljih napada. Potrebno je neko vrijeme za prilagodbu, ali brzo se shvati kako riba prima pa donekle znate što vam je raditi kako bi i ribolov bio kvalitetan.

Orada ulovljena ostima iz vezanog čamca

Osobno sam jako zadovoljan ulovima jer uglavnom se lovila veća riba nego lani, ali je i puno pipljivije napadala ješku nego godinu prije. Stvari se mijenjaju, a na nama je dali ćemo im se prilagoditi i nastaviti loviti dobro ili će nas orade majstorski poraziti. Dečki su se opet pokazali kao odlični domaćini i jedva čekamo novi susret sa njima. Masimo je opet dokazao svoju prijateljsku i ribolovnu veličinu, uživali smo u svakoj sekundi provedenoj sa njima, a David ima najboljeg mogućeg mentora i na očigled uz njega napreduje. Bravo za oboje!!!!  Nadamo se da će ove godine sa hladnijim vremenom vratiti se i lignja pa da se i iz prvog lica uvjerimo kako momci pune svoje “crne” kante.  Do onda imamo pričekati da stane jugo koje divlja Jadranom pa dođemo provjeriti dali još koja prava “mama” i nas čeka.