Lov kapitalaca na Neretvi

Prošla sezona je za mene bila jedna od boljih i u njoj sam oborio neke svoje rekorde u veličini, a i u količini ulovljenih riba. A na takvim ribolovima se skuže greške i slabe točke u opremi pa sam počeo dosta razmišljati i pripremati opremu za novu sezonu

Napisao David Petrović, fotografije arhiva autora

Lito je moje vrime kada spremam opremu i provodim ga u iščekivanju završetka posla jer ipak za te prve jesenske ribolove živim. Krenuli smo sa ribolovom strijelke na nekim dobrim pozicijama gdje su one bile dosta agresivne u sumrak i prvi mrak. Samo sam bacao svoje iglice koje su donosile odlične rezultate. Strijelka je inače veliki talent za oslobađanje od varalica a to sam zaustavio kada sam svoje varalice opremio sa Shoutovim trokukama Treble Point Curve. Druga stvar koja mi je bila bitna je to da je stap oštar, da ima dosta snage u blanku, a opet uz to sve da je lagan. Moj favorit za ovu sezonu je bio Sportex Hidra Speed 270 cm i 13 do 52 grama. Sve udare i napore je podnosio vrlo dobro i svaku ribu sam umarao bez greške. Koristio sam mašinu Daiwa BG 3500 a to je stroj koji me iznenadio. Uzeo sam je na nagovor prijatelja Ivora Božiča. Nakon strijelki koje su intenzivno radile u 9 misecu, na red su došli i lubini koje sam ove godine počeo loviti na nekim novim terenima, dosta ranije nego obično. Bilo je tu finih komada i situacija kada sam vadio i 50+ komada za jedan ribolov. Lubina sam lovio uglavnom na silikonske varalice koje sam napravio u suradnji sa kolegama iz 2R Lures koji su idealno prilagođeni uvjerima gdje lovimo. Cilj nam je bio napraviti silikon dovoljno mekan a opet izdržljiv da sitni lubini ne kidaju rep. Prvi testovi su prošli i vise nego dobro.  Štap koji sam koristio za lov lubina je Black Hole Hurricane SW2 274 i 14 do 40 gramauparen s rolom Okuma RTX 40. Cijelo to vrijeme sam čekao po meni najboljeg predatora i najatraktivniju ribu u ribolovu sa obale licu bilizmu. Lica je riba koje se u većini slučajeva kreće u jatima a veći primjerci su često samice ili idu u paru. Hrane se prvenstveno ciplima, jaglicama i drugom sitnijom ribom. A kad kažem sitnijom mislim i na ciple od preko kilograma koji su za velike lice prava poslastica. Lice se u jesen zadržavaju na ušćima rijeka i kreću se na prelazima sa pličina na dubine. Plijen često puta udaraju bokom da bi ga ošamutile što dosta puta rezultira sa varalicama zakačenim za bok, leđa ili glavu. To mi se ove godine dogodilo sigurno desetak puta. Oprema je bila ista kao i za strijelku samo sto sam namotao nešto jaču upredenicu jer puno puta lovim na terenima gdje su sinjali od vrša dosta blizu pa mi je bitno da velike lice mogu brzo zaustaviti. Spadanja i ispravljanja trokuka kojih je prošle godine bilo dosta sada sam zaustavio sa istim onim Shoutovim trocama. Lice su odlično reagirale na površince, razne imitacije iglica velikim dijelom moje ručne radove i na neke plastične modele. Prva lica koju sam ulovio ove sezone je moj osobni rekord 19.60 kg. Ulovljena je na staru caku … prvo sam bacao poper koji proizvodi veliku buku i na taj način privučem  veliku licu pa onda odradim brzu promjenu na iglicu koja već u prvih par zabačaja obično da rezultat. Tako je bilo i sa ovom gudom … udarila je već u drugom zabačaju iza popera na samo par metara od mene. I moram priznati da me umarala dobrih 20 minuta. Ulovljena je u pauzi prije jakog juga.

Taj dan sam imao priliku loviti svega nekih 40 minuta. Nastavak je slijedio, već nakon dva dana sam opet bio na poziciji a vrijeme je bilo idealno jedino sto je jako jugo dosta promijenilo terene na kojima sam lovio i maklo je neke prelaze plićina prema dubinama tako da se nisam bas mogao orijentirati i nisam bio siguran dali mi varalica pada na prava mjesta. Ali ipak bacam po nekom osjećaju. Varalicu ispucavam prema dubini i na početku je vučem nešto agresivnije pa lagano usporavam dajući ribi priliku da udari sto preciznije. Nakon 20 minuta bacakanja učinilo mi se da sam vidio krug iza varalice na površini, ali nisam bio siguran dali je riječ o lici ili lucu. Nastavljam dalje sa povlačenjem i na nekih desetak metara od mene na površini dobijem jaki udar po varalici. Nisam stigao ni kontrirati a štap trpi jake udare, a ja zabrinuto pratim daljnje odmotavanje upredenice sa špule. Zbog jačine kurenta još nemam osjećaj o kolikoj se lici radi. Umaramo se i ja i ona nekih 15 minuta ali ipak ja pobjeđujem i dovlačim pod noge jednu ljepoticu od nekih 11 kila po mojoj procjeni. Sad se već lakše diše. Riba je na sigurnom. Pregledavan pribor i nastavljam dalje. Mijenjam neke površince iz kutije ali bez uspjeha. Vračam se opet na iglicu i već nakon par zabačaja iza moje varalice se dize kao plimni val velika lica. Jedan od najboljih osjećaja je kada lice prate varalicu. Pokušavam isprovocirati griz tako sto varalicu dodatno ubrzavam i onda napravim naglu pauzu koju lica opet puši i kupi varalicu kao da joj je zadnji obrok a ipak je i bio. Borba sada nije tako jaka i čini mi se da je riba velika a bori se kao neki bebač od 2 kila. Tek sad mi nije ništa jasno, ali umaram je i čekam kada će uslijediti onaj prvi dril koji cijelo vrijeme izostaje. Nakon svega 3 minute dovlačim pod noge komad od nekih 7 kg i vidim da je riba dobila trokuku po oku pa je zato bila tako mirna. Nastavljamo dalje ali taj dan više nisu bile gladne. Sutra dan sam odlučio uzeti brod i proči neke nogom nepristupačne terene što opet daje sjajne rezultate. Upisao sam nekoliko luceva i još jednog kapitalca od 17 kila. Sezona je bila za mene dosta uspješna bez spadanja, kidanja i sličnih situacija. Naučene su neke nove stvari, otkrivene nove pozicije, sklopljena neka nova prijateljstva. Sve je to odrađeno uz stalnu podršku učitelja ,mog starog Ive Petrovića koji je dosta pridonio s dobrim savjetima. Šteta samo da on nije bio tu jer bi ovo sve bilo ×2 a ribolovi bez njega nisu tako zanimljivi. Pozdrav do nekog novog čitanja.