Laganini i Lagano, lagano

Posljednji lanjski ribolov na lijepom Pičuljanu nije nas proslavio s ulovima. Cijelog vikenda riba je bila u nekom bunilu te nikako da poludi kako zna odnosno riblja neaktivnost obilježila je cijeli vikend koji ipak je imao i svoje lijepe ribolovne trenutke

Napisao Igor Virag, fotografije iz arhive RNJ

Advent u Zagrebu, zvončići zvone na sve strane, grad je pun turista, sve je bilo u božićnom duhu, bojama i tonovima. Lijepo je sve to bilo ali i prognoza za vikend  je bila dobra, pače, idealna za ribolov tako da realno je bilo i za očekivati da petak u zoru gazimo autocestu A1 u smjeru juga. Advent, zvončiće i kuhano vino smo ostavili na kontinentu, a mi smo bili u nama najdržem slanom filmu. Dogovor je bio kratak i konstruktivan. Idemo? Idemoooooo! Davor Stanić, prijatelj i veliki ribolovac, zaljubljenik u more i morske priče, s kojim dogovaramo ribolov konstantno i uvijek pa tako je i jedan naš kratki telefonski razgovor završio konstruktivnim dogovorom. A1 je progutana u razgovoru! Zadar i sunčano jutro su nas dočekali raširenih ruku. Obavili smo kupovinu kako nam ništa nebi moglo faliti, trajekt za Ugljan i uskoro smo bili na lijepom Pičuljanu Rab 880 – karakterističnog imena “Laganini”. Priključio nam se i Davorov otac Tomislav te smo nakon utovara opreme i svega potrebnog natočili  gorivo i oko podneva  lagano isplovili put Dugog otoka. Atmosfera je bila prava, „nabrijana“. Laganini je uz kvalitetnu elektroniku i navigaciju „pucao“ od kvalitetne jiggerske opreme. Gdje god se okreneš iskaču Jigging Masteri, Stelle, Underheadi, Black Holi. Davor voli kvalitetnu i finu opremu, bira ju i slaže točno po svojim afinitetima i zamislima tako da i sami ribolov ima jednu ekstra dimenziju. U veselom društvu uz pokoje kratko piće i pivicu spremni smo došli na lignjarske pozicije. Stanić senior živi u Zadru, bez mora i soli ne može pa svakodnevno odlazi na Ugljan kako bih bio u konstantnom doticaju s morem, prirodom, ribama i lignjama, a svoje godine odlično skriva vitalnim držanjem i odličnom kondicijom. Za pohvaliti definitivno. Par brodica je već lovilo, ali kroz komunikaciju sa ekipom nismo dobili baš neke motivirajuće vijesti. Tu i tamo koja. Sunce je bilo u padu, do mraka smo imali još oko sat vremena tako da smo Tataki sistemima “na mišiće” skupili par lignji koje su veselo u bazenu čekale jutro. Nisu skakale agresivno već su lijeno pipale, tako da smo se morali ozbiljno usredotočiti kako bi detektirali napad. Sa zalaskom sunca ušli smo u pliće terene i tu smo uspjeli prevariti još dvije lignje. U sami mrak lignje su skroz stale, ali mi smo imali – jokera zovi. Marin Huzjak i otac mu Zdenko su zbog obaveza kasnije isplovili i dolaze na nas, tako da nismo bili nimalo nervozni zbog relativno lošeg lignjolova. Kratki pozdravi i dogovor mijenja poziciju te zajednički pokušaji daju još pokoju lignju, ali sve u svemu ispod prosjeka. Ne očajavamo već tješimo Huzjake da će dobiti naše lignje za panulu jer nama su ipak ciljevi okrenuti jigu i inchiku tehnici. Noćenje u mirnoj vali je poseban doživljaj. Brod do broda, spize svakakve, teme isključivo i samo ribolovne. Za sutra je sve spremno, teškom mukom prekidamo ćakulu i lovimo par sati sna. Jutarnji alarm u 5 uri nas u trenu diže, kava već miriše. Nema pospanih već svi gledali široko otvorenih očiju. Oba broda su isplovila  s ciljem da se ulovi još pokoja lignja, ali nakon pola sata bez napada odustajemo te se upućujemo na otvoreno more. Dan se lagano probijao, miris soli i bonace liječio je naše nosnice. Oblaka nigdje, bit će guštanja, mislili smo. Marinu dajemo žive lignje kako bi ih svojom magijom pretvorio u lijepe i velike ribe, dok smo mi ove koje nisu preživjele noć u bazenu pretvarili u trakice za naše inchiku varalice. Dubine su oko 90 metara, dan bi trebao biti prekrasan, bez vjetra, sunčano. Korenat slab i dozvoljava nam raditi sa lakšim inchikuom. 90 – 130 grama na PE2 tankoj upredenici nam je bilo dovoljno za gotovo vertikalno pipanje dna. Sonder pokazuje da je brod na pravoj točki, točno ispod nas je bio manji prijelaz na kojem se skuplja sitna riba. Sve je onako kako treba i moralo biti, ali griza nije bilo. Nikakvog. Ni kanjac da skoči. Radimo novi prolaz po istoj crti, ali prolazimo identično odnosno bez ikakvog napada. Pogledavali smo se sumnjičavo, provjeravali apsolutno sve kako bih sami sebi dokazali da radimo sve ispravno, ali napada nije bilo. Nikakvog. Ni najmanjeg. Stanić senior lovi klasičnim bulentin sistemom sa tri udice na kojima je srdela, lignja i dagnja, a kada niti on nije dobio nikakav griz počeli smo se na glas pitati što se to dešava. Jedim okom sam stalno pratio Marina koji je živom lignjom pretraživao obližnji rub i vidio sam ih da se maksimalno trude kako bi prolaz brodom bio što idealniji. Pipao je dno i držao lignju u najudarnijem području, ali i oni prolaze identično nama odnosno bez napada. Kada su digli lignju zovem ih i Marin mi potvrđuje konstataciju da se nešto čudno dešava. Obično se ne možete obraniti od napada malih predatora, a danas je nemoguće izprovocirati ikakav napad. Mijenjali smo pozicije, ispitivali i pliće i dublje, ali na žalost ozbiljniji napad se nije dogodio. Marin nam je javio da ide probati na još neke točke, a nama je savjetovao da se držimo trenutnih terena i da uporno čačkamo i nadamo se da će riba proraditi. Bez obzira na sve mi smo na Laganiniju uživali u prekrasnom danu, ali ne gubeći fokus nastavljali dalje. Mijenjali smo pozicije, pokušavali, čak i forsirano „naladati“, ali bez rezultata. Riba je definitivno bila neaktivna, dubine preko 70 metara su lijepo pokazivale signale, odnosno mase sitne ribe u pridnenom stupu, ali nije bilo nikakve reakcije na jigove svih oblika i boja. Napravili smo i jedan mali test koji nam je samo dokazao da nešto dolje nije kako treba. U veliku masu sitne ribe koja je okupirala jedan brak spustili smo na dno bulentin sistem sa tri cijele srdele koji je ostao netaknut 10 minuta. Mislim da sam sve time rekao. Marin nam javlja istu stvar. Napravili su nekoliko vrhunskih prolaza na dobro poznatim im točkama, ali osim jednog jedinog mlitavog napada na živu lignju nema nikakvih drugih novosti osim konstatacije da riba uopće ne radi. Pomirili smo se već skoro sa tim da je jednostavno takav dan u kojem riba ili slabo ili uopće ne radi pa gušte prebacujemo na uživanje u lijepom i toplom zimskom danu. Korenat se malo pojačao i mijenja smjer što ipak donosi nekakvu promjenu i vesele trenutke. Molixov Kiku Inchiku je još jednom dokazao svoju slavu. Prolaz po jednom rubu donio nam je prve reakcije na naše varalice. Kanjci, mali pagrići i zubačić bile su prve žrtve toga dana. Male ribice, ali ipak nekakva akcija. Sve dok se Davorov BH Magic Eye nije ozbiljnije savio. Opalio je mušku kontru i napokon je validna riba bila na štapu. Magic Eye je bio u svojoj magičnoj paraboli, Wiki multić nikad ne pušta i riba je sigurno išla put krme. Podmetač je sigurno dočekao prekrasnog kovača koji nije odolio Kiku plesu. Atmosfera na krmi se u trenu mijenja i zaboravljamo sve današnje pokušaje i neuspjehe. Čestitanje i nazdravljanje su standard, fotkanje uz osmjehe govori više od riječi. Pivice i vino na ledu u jaceri dobili su lijepo društvo. Stvarno lijepa riba procijenjena na oko 2 kila. Dan je spašen ovom lijepom ribom. Nastavili smo dalje s nadom da je riba proradila, ali osim par manjih riba na nekoliko pozicija nismo imali ozbiljnije napade. Neće i neće. Nikako pravi da skoči. Sve male ribe su puštene nazad da rastu osim jedne hobe oko kile koju sam sutra želio ponuditi na meniju većim ribama. Dobra vibra je presudna i u takvim danima jer to su situacije gdje se lako zabrazdi u depresiju zbog neaktivne ribe i onda se forsira nemoguće pa su i frustracije puno ozbiljnije. To sa nama definitivno nije slučaj jer u ni jednom trenutku nismo pali i prepustili se situaciji već smo maksimalno uživali u svemu ponuđenom, pa tako i u neaktivnoj ribi. Barem dobrih komentara nije falilo. Dobra ekipa na krmi je presudna pa onda i takvi momenti su puno bezbolniji. Čujemo se s Huzjakima koji su i u takvom danu realizirali dva napada te digli jednog manjeg krunaša i pauka od nekih 80 deka, koji je svoju pravu slavu  doživio u carpacciu tu večer. Jednostavno, treba se pomiriti da i takvi dani se na moru dešavaju. Riba je tu, ali jednostavno neće! Nismo im bili dovoljno atraktivni? Ili su možda ovog vikenda bile na nekom vege meniju. Zimski dan je kratak pa se strateški povlačimo na lignjolov i u mirnu uvalu kako bi napunili bazen za sutra i pripremili finu večeru. A zvijezda večeri je bio carpaccio od pauka koji nam je svima bio pravo otkriće. Bijelo njegovo meso od tada više neće samo u juhu i brudete već će ovakav friški puno češće na rukolu. Pravo otkriće, svi smo se složili. Izvrsno predjelo nastavak je imalo u Hjuzovim lignjama i ostalim suhomesnatim delicijama kontinentalne Hrvatske. Dojmovi relativno lošeg ribolovnog dana preispitani su do detalja, iz svega smo izvukli ono pozitivno, a i napravljen novi plan za jutro i sutrašnji dan koji će zbog povratka u Zagreb biti nešto ribolovno kraći. Lignji smo isto nešto skupili tako da imamo dobre motive za sutra. Umor nas je povaljao po posteljama oko ponoći. Jutro nas je dočekalo sa laganom burom koja je trebala sa danom jačati i bili smo svjesni da danas nećemo imati uvjete kao jučer. Trebalo je dobro iskoristiti vrijeme do tada pa kavu ispijamo u vožnji prema prvim pozicijama toga dana. Marin i Zdenko pokušavaju još pojačati bazen žive ješke sa još pokojom lignjom, ali brzo napuštaju lignje te nam se pridružuju u kulfu. Bili su udaljeni  od nas oko dvije milje, oni u svom filmu, mi u svom. Na žalost, situacija se nije puno promijenila po pitanju riblje aktivnosti. Mijenjamo pozicije, isprobavamo svu vojsku jigova i drugih teško metalnih varijacija, ulovi su nam slabi odnosno lovimo samo manje ribe. Mali zubatac se zaletio na Kiku i to je bilo jedino vrijedno pažnje. Moja nova produžena ruka u obliku comba Yamaga Blanks Galahad 62/3 slow  i Wiki Jigging 2000H multića dva dana je čekala pravu priliku za upis konkretnije ribe, ali osim jednog malo agresivnijeg napada na Kiku Inchiku nije dobio bolju šansu za dokazivanje. Jedine ulove zabilježili smo u manjim kantarima, pagrima, dvjema manjima zubačićima od pola kile, kanjcima i lignjama. Sve ribe ulovljene su inchiku varalicama.  Stanić senior je digao par lijepih fratara na dagnju ili lignju, dok se Davor isto morao zadovoljiti ulovima poput mojih. Hoba od jučer noćas nam je utekla iz bazena tako da moje zamisli o live cab montaži ostavljam za neku drugu priliku. Sve u svemu, nedjelja još gora od subote, ali definitivno nema mjesta za očajavanje, takav je to sport i ne može svaki puta biti Epic ribolov. I iz ovakvog vikenda izvukli smo neke zaključke i pouke te bez obzira na ukupno loš ribolov imali smo odličan vikend u kojem smo uz ribolov, more i nezaboravno druženje uživali u ambijentu te dogovorili nova druženja i zajedničke pustolovine. Marin je uspio isforsirati taj dan na iskustvo napad manjeg gofa i to je to. Definitivno vikend u kojem riba nije radila kako smo očekivali, ali prekrasan kovač od jučer nama je dovoljan za visoku ocjenu ukupnog dojma. Huzjake smo pozdravili i ostavili u kulfu, a mi lagano lagano put Ugljana pa A1 i povratak na zvončiće i Božićnu bajku s početka priče. Definitivno lijep vikend kojim smo zatvorili uspješnu ribolovnu godinu koja je bila bogata i ribolovima i ribama. Nije ispao neki ribolov za pamćenje po ribama, ali sigurno ćemo ga svi dugo pamtiti kao jedno dobro iskustvo i još jednom odličnom druženju istomišljenika i prijatelja.