Kapitalci su mu suđeni

Prvi ovogodišnji ribolov zbog ekstremne zime i bure prolongiran je više puta, iz vikenda u vikend, vremenski uvjeti nisu bili ni približno sigurni, minusi su ledili sve pa tako i more, a na nama je bilo samo da čekamo sa pogledom u nebo i Aladina. Naravno, iza oluje uvijek izađe sunce.

Napisao Igor Virag, fotografije arhiva RNJ

Ribolov Dugi otok

Kraj prošle i početak ove kalendarske godine poledile su našu obalu, minusi i jaka bura postali su konstanta, a naš dogovoreni vikend ribolov bio je osuđen na čekanje odnosno da vremenski uvjeti ponude stabilnije vrijeme u kojem bi uz ribolov mogli i uživati u svemu oko njega. Par vikenda smo tako morali “preživjeti”, bilo je teško i stresno miriti se s činjenicama, kompletna oprema bila je preslagivana po nekoliko puta, ali zadnji vikend u siječnju posložilo se sve i nova avantura je spremno krenula put mora. Napokon! Ekipa poznata, treći put u 9 mjeseci isti sastav je na Zadar boat-u. Uz Marina i mene tu je Jadranko Dolovčak, prijatelj i ribolovac koji gaji veliku ljubav prema moru i ribolovima svih vrsta, a družeći se s nama i sličnima polako i sigurno ulazi u klub “aktivnih slanih ovisnika”. A1 je prožvakana u trenu, Zadar nas dočekao u suncu i plusu tako da smo zagrebačke minuse i magluštinu u trenu zaboravili i prepustili se guštanju kao gušteri. Brod je brzo napunjen opremom te kvalitetnim “energetskim” krutim i tekućim pitanjima te je apsolutno bilo spremno za lijepi ribolovno-zabavni vikend. Zima, bure, led, velike oseke  i slično nisu nam baš bile motivirajuće, ali ova posada je bila spremna i na takve uvjete. Predugo smo čekali ovaj ribolov da bih nas tako nešto moglo obeshrabriti. Dapače, htjeli smo i sebi dokazati da se i u takvim uvjetima može uloviti validna riba. Petak nam je donio ugodno druženje (uz zagrijavanje sa Havana clubom) do pozicija za lignjolov, a nakon dobrog starta sa tataki tehnikom na dubljim terenima oko 40 metara uspješni nastavak imali smo sa padanjem sunca na plićim terenima sa skosavicom. Bazen je brujao životom, municije za sutrašnji jutarnji napad se dovoljno skupilo, pa smo potražili sigurnu uvalu za noćenje. Južna strana Dugog otoka i njene lijepe uvale bili su naš dom za večernje i noćne sate odnosno za lagodni odmor, uživanje u ambijentu, pripremu opreme i tetstiranje fine papice i kapljice. Sve gurman do gurmana tako da svaki zalogaj je imao svoju priču, a sve je to zalijevano biranim buteljama koje zaokružuju potpuni doživljaj. Guštanje bez granica, ali po tom smo već poznati. (barem po nečem) Noć mirna i tiha bila je ispresijecana  finim Jadrankovim tonovima, ali tko na to nije navikao nema mu mjesta na brodu. Jutarnji alarm, miris kave i rakijice, miris zime, bonace i soli budi nas u trenu, Marin onako iz zezancije skuplja još pokoju lignju, više zbog atmosfere nego potrebe, a buđenjem dana, točno po planu i zacrtanom programu doveo je brod na ciljane pozicije. Odmakli smo nekoliko milja od otoka na otvoreno more, sunčeve zrake nagovijestile su lijepo vrijeme, taktika je napravljena, pozicije na brodu zauzete.

 

Dugi otok ribolov

 

Krma puštala dvije panule sa živom lignjom dok sam ja sa pramca broda češljao dno sa inchiku varalicama. Oprema je top topova. Krma je blistala u Black Holima, JM Underheadima i Stellama, dok prova je  napadala lakom konjicom odnosno 200 gramskom Yamagom Galahad slow 62/3 i malim Abu Revo multićem sa PE2 Varivasom i 30lbs predvezom. Dubine od 90 do 110 metara bile su atraktivne za pretraživanje dna 130-150 gramskim inchikuom, a da ne smetam krmenoj panuli koja je tražila veliku ribu.  Dosta ljudi me pita kako uspijevamo kombinirati te dvije tehnike odjednom jer je brod cijelo vrijeme u pokretu, ali mi smo se tako dobro uigrali u toj kombinaciji tehnika tako da ne smetamo jedan drugom i da svi možemo vrlo uspješno loviti. Za moju tehniku s prove potrebno je dosta predviđati unaprijed, često dizati i spuštati sistem, zabacivati ispred broda, a opet znati u kojoj točki je brod, kako izgleda dno, procijeniti brzinu broda, korenat i vjetar, a opet biti što dalje od panulaških sistema. Ekipa na krmi odnosno panulaška oprema isto je bila složena sa malim razlikama u debljini upredenica i otežanju kako bi i one pokrivale najbolje točke terena, a opet ne smetale jedna drugoj. Samo jutro proteklo je u top fokusu na idealne prolaze tako da sam s prove uživao u slici i tonu. Riba nije pokazivala baš neku ludu aktivnost, ali Marin je maestralno navigao i vodio brod uz komentare poput  – brod je 98 metri, moja panula je na 95, tvoja na 94, a kada ti kažem pusti ti je pusti 3 metra, preći ćemo preko jednog ruba i treba spustiti lignju što bliže zidu ako hoćemo griz – I tako svako malo. Imam osjećaj da gleda sve iz očiju lignje samoubojice. Jadranko se sa moćnim Black Hole Cape Codom i Jigging Masterovim Underhead PE5 multiplikatorom lijepo snalazio i kontrolirao dno, Marin sa BH Pioneerom i Stellom 10000 plesao je sa lignjom uz dno i radio što hoće, ali … riba nije radila.  Usprkos maksimalnom fokusu na krmi grizevi su bili rijetki i slabašni, a očekivanja velika. Zato je prova vadila mast ekipi na krmi i iskoristila priliku za punjenje bazena kvalitetnim manjim ribama. Inchiku je radio odlično te u par prolaza skupio tri-četiri lijepe škarpine od preko kile,lijepog velikog kantara i par pagrića. Molix Kiku i sve moguće varijacije Bottom shipa su odlično radile. Meni dosta. Krma je ipak izvukla maksimum što je mogla. I to u samo kakvoj završnici.  Kantar debelo preko kile kao uvertira i onda odlična borba zubonje i Jadranka. Štap i rola u Jadrankovim rukama bez problema su kontrolirali situaciju i jako brzo zubo je na površini glumio glavnog manekena. Oprema na koju je zagrizao dozvoljava takav pristup jer ipak je to set za dosta veće i ozbiljnije ribe. Riba je pohlepno iz prve progutala lignju tako da niti kontra nije bila potrebna. Riba je još pri samom dnu i pokušala nešto, ali Jadranko i ozbiljan set opreme nisu mu dali apsolutno nikakvu šansu. Isplivao je brzo na površinu gdje ga je sigurno dočekala kuka i puno ruku željnih slikanja.

Dugi otok ribolov

 

Marin se dobro potrudio da ga skine sa udice. Prekrasna riba od 7,3 kila na popodnevnim zrakama sunca bili su vrhunac dana. Nema dalje. Tu smo stali sa ribolovom, dobro nazdravili takav dan i lagano usporili ritam. Malo okrepe uz sir, domaće kobase i pancetu, gutalj dobrog vina bili su zagrijavanje za lignjolov. Prišli smo kraju i pokušavali tataki tehnikom, ali je tu večer bolje radila skosavica. Dečki su skupili par komada što nam je bilo dovoljno jer sva municija nije bila potrošena, a pagri i kantari su ih držali vitalnima u bazenu za živu ješku. Mirna večer na sidru u sigurnoj uvali pružili su nam lijepo druženje i blagovanje u Chileanskom Tabali-ju i perfektnom portu koji je zaokružio cijeli dojam dana. Trebalo je zaliti takav dan. Oko ponoći popadali smo od umora i uz Jadrankovu sinfoniju zvukova tražili san, ali u 5 uri svi smo već bili na nogama. Kavica se pijuckala u vožnji prema obližnjim lignjarskim poštama, a rakijica za karmu brzo je dopunila bazen i nadoknadila sinoćnji slabiji ulov. Atmosfera pobjednička, nabrijana na nove drilove, jutro par stupnjeva hladnije nego jučer, oblačno. Nije bonaca kao jučer, ali ništa zabrinjavajuće. Malo je grizlo po prstima i obrazima, ali ništa strašno. Marin nas je odveo na terene koji su produžetak jučerašnjih pa tako smo nastavili gdje smo stali. Ja na provi, a ostatak ekipe na krmi. Dolaskom na malo dublje terene odnosno 100 plus pojačao sam inchiku na 180 grama jer je i korenat bio jači nego jučer pa bih morao prečesto dizati i prezabacivati sistem. Ovako sam imao potpunu kontrolu u prolazima i moj inchiku je fino češljao dno oko broda. Jutarnja zabava nije počela uspješno kao dan prije, ali svako malo imao sam agresivne napade na suknjicu zlatnog inchikua. Par kanjaca i arbun od pedlja prvi nisu odolili plesu “prevare” , pa dobar kantar, a onda agresivan napad i jaka kontra u tvrdo. Potvrdio sam kontru još jednom, onako zbog sebe, a mali Abu mutiplikator fino podešen baš za ovakve trenutke lagano je popuštao kad je riba pokušala žešće zaplivati. Na silu sam je podigao par metara od dna, ali ona nije bila uopće neki fajter već je lagano plivala uz dno i tu i tamo zaplivala metar dva malo jače. Nije bilo agresivnih bjegova koji se teško kontroliraju, nije cimalo glavom lijevo-desno, nego je samo lagano vozila i svako malo stala pa opet krenula, ali lagano.

Dugi otok ribolov

 

Yamaga Galahad ju je spremno dočekala i napokon je dobila priliku da se pokaže. Ribu je bez imalo muke i dosta rezerve pumpala prema gore, a mi smo nagađali što bi to moglo biti. Moj komentar je bio da ako je na štapu škarpina da smo vjerojatno svjedoci svjetskog rekorda. Na žalost od rekorda ništa jer dizanjem ribe ka površini ona je bila sve borbenija i luđa, a i boja kad se pojavila bila je sve samo ne crvena. Sivo-plava silueta preko metra dužine koja se dizala iz dubine pojasnila nam u sekundi situaciju. Mali morski pas nije odolio laganoj inchiku prezentaciji te je pokupio moju prevaru nepunih pedalj iznad dna. Na površini je napravio još koji krug pred našim objektivima, a onda ga je Marin sigurno primio za rep i oslobodio ga assista. Nakon par fotkica za uspomenu i lijepo sjećanje, snimljen je kratki video puštanja nazad u plavo prostranstvo. Radilo se o psu Glušcu (mustelus asterias) kojega smo onako od oka procijenili na 8 do 10 kila. Lijepa borba i jedno novo iskustvo jer se još do sada nisam imao prilike na laganu opremu fajtati sa landrovinom. Yamaga Galahad mi je pružila maksimalni užitak i sigurnost, a sad tek uviđam pravu moć takvog štapa. Tanko, moćno, sočno i pouzdano. Siguran sam da svatko tko ga proba u ribolovu će dijeliti isto mišljenje poput mojeg. Krma je i taj dan ustrajala u ribolovu po planu jer jučerašnji dan bio nam je vodilja da radimo dobro i da samo treba ustrajati i vjerovati u sebe i Marinove maestralne prolaze. Riba nije ludovala nego tu i tamo dečki s krme su imali napade manjih predatora tako da su digli par lijepih kantara, ali i nerealizirani griz vjerojatno velog zubaca koji je lukavo samo usmrtio lignju, a da se griz nije ni osjetio. To ih je natjeralo da budu još više usredotočeni jer bilo je očito da riba slabo radi. Prolazi po prelazima i zidovima su se redali jedan za drugim, idealni ili gotovo idealni, inchiku sa prove i dvije lignje po krmi, ali kao da je bilo sve mrtvo. Do jednog trenutka koji je bio totalna prekretnica dana i vikenda. Jadranko je bio detektirao pimplavi griz na lignju, popustio je štapom da vidi dal je riba još na mamcu te potvrdom prisutnosti lignje u zubima predatora opalio je poštenu kontru i sigurno penetrirao oštre udice u tvrdo. Oprema koja dozvoljava grubu igru ponudila nam je lijepu akcijsku scenu u kulfu. Borba Jadranka sa Cape Codom i Underheadom bila je oku jako atraktivna za gledanje dok živci su bili na granici pucanja. Da, živci su bili sigurno tanji nego jaka Saltiga PE5 12-nitna upredenica. Močan štap odavao je da je ovo dosta ozbiljnija riba od jučerašnjeg zuba od preko 7 kila, a “fino” stisnuta kočnica mu baš nije davala puno prostora za bijeg. Po štapu se vidjelo da riba pokušava apsolutno sve kako bih se oslobodila udica, ali taj dan bila joj je zapisana drugačija sudbina. Ogromna riba borila se skroz do površine, a kad je isplivala nastao je muk. Riba je zakučmana u tišini, a oči su nam svima bile par centimetara ispred njihovog prirodnog položaja. I vilice obješene.  Muk i tišinu prekinulo je urlikanje i adrenalinskom eksplozijom oduševljenja. Vadile su se flaše svih boja i snage, nazdravljalo se za svaku ljusku. Mega krunaš, mega glave, mega repa, ljuske veličine palca na nozi,situacija je djelovala nestvarno. Euforija ribolova. Takvi trenutci nas vode na more, za njih živimo, za njih se odričemo.

 

Dugi otok ribolov

Riba je ugrizla lignju na dubini oko 103-104 metra, probala je iskoristiti sve svoje iskustvo skupljano godinama, ali presudio joj je Jadranko, ribolovac samo i isključivo na velike glave. Taj stvarno ne zna uloviti malu ribu, kapitalci se doslovno lijepe za njega. I tako iz ribolova u ribolov.  Ova riba na vagi je pokazala 12,15 kila što je novi rekord Jadranka i Zadar boat-a te dostojna predstavljanja široj publici. Vela riba napunila je koji GB memorije naših fotića te nam pri fotkanju čak malo zadavala probleme svojom kilažom i veličinom. Ali to su bile slatke muke. Adrenalin nas je totalno prevladao tako da smo zaboravili na ribolov i nove napade predatora već smo se prepustili uživanju u trenutku, uživanju u spektaklu koji smo proživjeli.  Nedjelja je i trebalo se vratiti iz kulfa do Zadra pa još 2 i pol sata do Zagreba tako da smo ribolovni dio vikenda i zatvorili s tom mega ribom. Lagano smo se uputili prema Maloj Proversi gdje smo u apsolutnom miru i još aktivnoj adrenalinskoj groznici pripremili bogatu okrepu u obliku carpaccia od kantara i od lignje. Svaki puta probamo nešto novo i ovaj put otkrili smo carpaccio od lignje koji nas je sve oduševio i od tog trena ušao u standardni jelovnik. Blagovanje za Bogove. Sve u svemu, prvi ribolov u 2017- oj je prebacio sva očekivanja i to je samo nastavak na uspješnu ribolovnu 2016 – u godinu. Odlična subota gdje je inchiku lijepo skupljao kvalitetu sa dna plus zubo od preko 7 kila, a nedjelja je bila rezervirana za mega kapitalca plus pena ili pas kao bonus riba i drilaža. A bome i lignje su fino ginule tako da nije bilo brige oko žive municije. A kao riba nije radila! Šta bi bilo da je radila!   Sve u svemu nezaboravan vikend u kojem se vrhunski zezalo, jelo i pilo, a i nešto se i našim pokušajima skupilo. Niti jedan predvez, ni jednog gvardijana, niti jedan jig ni inchiku nismo izgubili što puno govori o fokusu na naš ribolov. Tek dva tri dana smo postali svjesni proživljenoga i doživljenoga, a priča je i dobila svoj nastavak u Zagrebu gdje smo u Jadrankovoj kuhinji  pojačani Chachom Markovićem pripremili gregadu od te ogromne glavurde koja je jedva stala u lonac. Naravno, kad se sretnu Jadranko i Chacha to obično završi veselo i do sitne ure uz fine buteljice Iločkih podruma poput Chardonnaya i Principovac Traminca. Ovim tanjurima i čašama zaokružena je cijela ribolovno-gurmanska priča u kojoj je na samom kraju falio samo Marin kojeg je dijelilo od nas 300 km. Naše tanjure i pune čaše pustili smo u viralnu ophodnju tako da je bar sa slikom bio sa nama. Bome, slina i hvalospjeva nije falilo, jer stvarno spiza je bila vrhunska, a kapljica božanstvena. Naravno, sitna ura uvijek donese zgodne nove ideje za ribolove pa tako je bilo i ovaj put. Ubojicu za kapitalce imamo pa zašto ne nastaviti tamo gdje smo stali. Proljeće je blizu, a tako i naše nove lagane avanture.  Lagano Lagano ide dalje, novi ribolovi i avanture su pred nama, to je naš put, to je naš život. Vidimo se u kulfu!!!!!