Kajak – malo plovilo za veliki ribolov

Kajak malo plovilo za veliki ribolov i za razne odvažne pustolove i nezamislive avanture, ušao je tiho na jadranska vrata, ali svakim danom sve stabilnije plovi i istražuje nasu obalu, okuplja oko sebe istomišljenike koji svoje iskustvo prenose na druge i tako raste i postaje realnost na našem moru

Napisao Igor Virag, fotografije arhiva autora

kajak

Popularnost kajaka i ribolova iz njega je u svijetu odavno prepoznata te se omasovila se do profesionalizma, a osim u rekreativne, natjecateljske, istraživačke i ine potencijale, kayak fishing prepoznat je i od medicinske struke kao rehabilitacijski program za neke psihičke, a i fizičke ozljede. Za zaljubiti se u ovaj sport nije čak potrebno ni probati, dovoljno je samo čuti ili pogledati na videu neku zgodnu kajak priču ili pustolovinu da već u drugom času zamišljate sebe u borbi s morem, valovima,veslom, ribom … Kako bi svima približili ovaj lijep i pristupačan sport složili smo jednu lijepu priču kojoj se mogu priključiti svi koji vide sebe s veslom u ruci i štapom za pecanje na kajaku. Potpuno opremljene kajake imamo, opremu za ribolov smo nabavili, kombi i 10 lijepih i novih kajaka su spremni u svakom trenu za brzu reakciju i pustolovinu, svejedno, slatku ili slanu … što se čeka … ajmo … lagano, lagano … Hrvoje Uroda, entuzijast i jedan od  doajena kajaka u Hrvata uz veliki trud i zalaganje, tisuće mailova i telefonskih razgovora, sastanaka, pregovora, dogovora o  suradnji s poljskim prijateljima iz tvrtke Water Dreamer,  dogovorio je par dana testne pustolovine u premium izdanju, odnosno u najboljoj izvedivoj kvaliteti. Pazilo se oko svakog detalja, od lokacije, smještaja, hrane, pića, samog protokola da sve ima svoje mjesto, pomoćnih brodova za prijevoz i transport ljudi i opreme, jer želja je bila napraviti najbolje što je u tom trenutku bilo moguće.

Trebalo je sve pripremit

Trebalo je sve pripremit

Žižanj – lokacija iz snova

Otok Žižanj nalazi se pola sata vožnje brodom od Pakoštana i sam dolazak na mol ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Kuca uz more pravi je biser i ponos vlasnika Ante Šarića – Pauka i kad je rađena nije se štedjelo ni razmišljalo da bude u svrsi turizma već oaza mira i bijeg od stvarnosti,tako da kuca obiluje detaljima i dušom i ni u jednom trenutku ne ostavlja dojam da ste na pustom otoku bez struje i vode već imate maksimalni komoditet, a opet i romantiku i intimu. Brigu oko spize preuzela su dva meštra od zanata, jedan u kužini, jedan na gradelama, a uveseljavali su raspoloženo društvo svojim bajnim tanjurima. Na stolu su se redali sljedovi izmiješani tradicijom i modernim kulinarskim majstorijama, a domaća travarica lijevala se u potocima. Sam dolazak na otok i prve minute boravka pretvorio je sve prisutne u jednu obitelj i zabava je mogla početi, a i potrajala je do svitanja. Rano buđenje je u ribolovu imperativ, a to u kombinaciji sa cijelo noćnim tulumom koji puta postaje neizvedivo tako da smo morali sinoćnji dogovor prolongirati za koju uru. Jutro sam iskoristio za pripremu opreme, odnosno slaganju kompleta kojima ćemo loviti, a moj izbor je pao na Hartove Absolut Kayak štapove i Penn Spinfisher role što je optimalni set za kombinirati nekoliko tehnika. Nakon kave i jutarnjeg kupanja koje je malo razbistrila glave, okupljam društvo na velikoj terasi i počinjem sa kratkim seminarom i približavanjem onoga što nas sve očekuje. Ekipa je uz nepromočivu torbu u kojoj je dobila lipgrip, škare, kliješta, vrećicu za mobitel, nož, prvu pomoć, lampu, a dobila je i upute za korištenje i kako svaki od alata treba biti osiguran kako se ne bi izgubio u slučaju okretanja kajaka. Nakon uvoda objasnio sam ekipi na kakvim terenima ćemo probati loviti, kojim tehnikama i kakvim pristupom te kakvi nas sve uvjeti mogu dočekati na moru. Malo su me blijedo gledali i ja shvaćam da pred sobom imam grupu ljudi koji zbunjeno gledaju u tu opremu, upitnici ispadaju iz očiju i ušiju, ribolov im je općenito nepoznanica, dok sam kajak i veslanje nekako budi veći interes – bit ce ovo veselo – kažem sam  sebi. Mirim se sa činjenicom da od nekog ozbiljnijeg ribolova neće biti ništa, al nastavljam sa edukacijom i bitnim stvarima. Objasnio sam prisutnima da ćemo kombinirati dvije tehnike – panulanje malim voblerima dok veslamo s pozicije na poziciju, a kad doveslamo do ciljane pozicije, puštat ćemo se da nas nosi preko braka i pokusat loviti sabikiem u kombinaciji s kaburom. Grupi su prezentirani mogući ulovi i njihove opasnosti u obliku otrovnih bodlji pauka, škarpine, škrpuna i kako s njima sigurno rukovati odnosno  pospremiti ih u čuvaricu u slučaju ulova. Ne treba nam nikako neka takva situacija i posebno sam naglašavao koliko je stvar opasna i da stalno moraju biti svjesni gdje se nalazimo i da doktor nije bas u krugu od 10 minuta. Pojašnjeno im je što sve mogu očekivati i gdje moraju najviše paziti, što napraviti u slučaju okretanja, kako se adekvatno zaštititi od sunca …

kajak

Kajaci su privezani za brod i avantura kreće

Svatko je dobio svoj box u kojem su se nalazile varalice za panulu, nekoliko raznih Ownerovih i Mustadovih sabikia, po par castig (Hart) i slow jigova(Xesta), kabure i inchiku varalice, rezervna olova, udice, zogulini, predvez za panulu, predvez za jig te tataki sistem za lignje. U međuvremenu Hrvoje je opremio kajake sa svim potrebnim dodatcima i sve je spremno za ukrcaj i početak pustolovine.

Show počinje

Ekipe se ukrcavaju jedna po jedna na svoje šarene bolide, netko se snalazi bolje, neko baš i ne, a tramontanica se fino diže zajedno s već podnevnim suncem. Formiram „formaciju” i lagano krećemo niz vjetar, za uigravanje. Lovimo lagani ritam, klizimo u zavjetrini prema prvoj punti, a iza nje nas čeka prva malo jača borba s valovima. Naime, iza te punte i korenat i vjetar pojačano nosi zbog suženog kanala koji dijeli južnu puntu Pašmana i Žižanj te tamo vidim prve moguće probleme. Oni odvažniji raspustili su svoje panule i lagano „ližu“ more u zavjetrini, ali dolaskom po punte počinju problemi, jer kajak dobiva bočne udare morske struje i znatno usporava kretanje što onemogućuje rad varalice, odnosno čini ju neaktivnom i nelovnom, a samo veslanje puno zahtjevnije. Ekipi sugeriram da spreme sisteme i spriječe eventualni gubitak opreme te da ćemo se probati probiti kroz struju i vjetar do novog mirnog djela, a do kojeg nas dijeli dvadesetak minuta ozbiljnog veslanja. Mijenjamo sistem za panulu sabikijem i nadobudno krećemo u borbu s morem.

Tu počinje show, a krivicu djelomično pripisujem sebi, odnosno, dozvolio sam da grupa nije zbijena već relativno raštrkana , a takvu je puno teže imati pod kontrolom. Različita fizička kondicija gostiju ovdje je očigledna i dvije djevojke mi rapidno padaju s tempom i stvaraju zaostatak za grupom. Odlučujem se vratiti po njih i zajednički vratiti u ritam grupe, što je bila greška jer je ostatak grupe isto stao i plutajući  čekao nas.

Kajak je sigurno plovilo …

Kajak je sigurno plovilo …

U tih par minuta tramontana ih je razbacala po cijelom kanalu, netko peca, netko se sunca, neko kupa, netko slika, netko snima tako da imam situaciju u kojoj trebam suport broda, odnosno da se brodom pokupe ljudi koji nemaju snage za borbu s morem. Boško prima obavijest i trinaest metarska Rajna odmah kreće s intervencijom prikupljanja dok ja sa otpornijim dijelom grupe nastavljam borbu s vjetrom, valovima i morem. Ribolov je neizvediv jer se tramontana fino raspuhala pa veslačku dionicu nastavljamo u jačem ritmu u vjetar. Sunce nemilosrdno prži, zalihe vode se tope, umor lagano čini svoje tako da je bez puno pogovora prihvaćena je moja ideja da se vratimo u bazu. Tako je i bilo pa je u formaciji i s manjom grupom podjednakih kapaciteta puno  jednostavnije balansirati i komunicirati tako da je povratak u bazu prošao u dobroj zafrkanciji na račun nogu, ušiju i noseva spaljenih od sunca i od naših ribolovnih pokušaja. Svjesni su oni da nije to samo tako, par pirkica, glavoča i šaruna ne smatram ribolovom niti ulovom jer znam i svjestan sam sta sve more skriva, tako da u glavi već kujem planove za sutra. Gosti su puni dojmova, što od umora ili opekotina ili uočenih mogućnosti kajaka te samih probanih ribolovnih tehnika koje odjednom imaju pojačani interes,  bar u teoriji. Raspremamo opremu odnosno pokazujem im kako se adekvatno pobrinuti za kajak i opremu koja nas čeka za sutrašnji dan. Za sutra ujutro malo mijenjam raspored i prvo ćemo pecati s broda sabikijem kako bih se uvjerio da su tu osnovu savladali, a onda možemo na kajake. Večera koju su pripremili naši meštri otegnula se, ali i umor je učinio svoje tako da su kreveti bili puni ranije od očekivanog. Zoru dočekujem sa svojim spin kompletom, uživam u zvukovima i mirisima ovog bajnog otoka te površinskom varalicom mamim kakvog predatora koji se šulja uvalom, nažalost osim par napada iglica i ušata ništa konkretnije. Bogata zdrava jutarnja spiza osigurava nam dozu energije potrebnu za jutarnje igrice, pa se ekipa ukrcava na brod, a ja kačim osam kajaka za brod i odlazimo van prema Žutu.

Zaustavljamo brod na crti gdje dubina pada od tridesetak metara prema dubljem, na malom sonarčiću ocrtava se sitna riba na samom rubu i pokazujem ekipi sto im je činiti. Puštamo se, odnosno plutamo na bonaci i tako bilježimo tu i tamo kakvu akciju i ulov, pirke i šaruni naše su mušterije. Ekipi je to zabavno i u sekundi neobavezni ribolov se pretvara u mini natjecanje. Sunce se već fino diglo i ugrijalo tako da je vrijeme za kajak, veslo, kupanje – pa opet formiramo kajake u dvije grupe po četiri kajaka i tako ih vučemo u pravcu Vrgade i njenih pješčanih plaža, a samo šlepanje koristimo Monika i ja kako bi i nas povukli na kajacima.

kajak

Moćna armada u plovidbi …

Stvar funkcionira savršeno, kajaci su stabilni i samo stajanje na njemu je jednostavno i sigurno tako da u budućnosti ne treba ni razmišljati o dizanju kajaka na brod, već ih treba samo dobro vezati i potegnuti za brodom. Vrgada i njezine biserne plaže nude poseban doživljaj, kristalno bistro tirkizno more daje dojam da ste na nekoj razglednici neke tropske destinacije, more od 21, 22 celzijevaca  garantira guštanje na maksimumu. Ekipa se kajacima iskrcava na plažu, faktori 50 plus prekrivaju ljubičaste opečene noge i nosove i lagano, lagano na jedan drugi način. Nakon kratkog kupanja, valjanja po plićaku, šetnjice, fotkanja, šaljemo brod u jednu uvalu kod vrgadskih kaveza, a mi sjedamo u kajake i tu rutu odlučujemo prevalit veslajući. taman toliko da nam ekipa na brodu priredi ručak, a mi fino ogladnimo. Lagano jugo smeta minimalno i u vojničkom režimu držimo liniju kako se ne bi međusobno puno razdvajali, a takva bliskost omogućava dobru komunikaciju i zafrkanciju. Štapovi su u svojim uložnicama i jedino ja raspuštam svoju panulicu, jer vidim u daljini reakcije sitne ribe na površini. Udaljavam se od grupe, odnosno približavam više punti gdje sam snimio akciju, dižem ritam zaveslaja kako bih aktivirao što bolje varalicu koju vučem za sobom i nadam se. Ispred sebe vidim malu pasaru kojom barba u velikim krugovima isto panula varalicom, tako da mi to daje nadu i diže adrenalin, a ja sam uvijek optimista. U prolazu ga pitam – jel’ ima što – a on mi diže malu palamidicu od možda kilogram i kaže da se tuda stalno motaju, samo treba naletjeti na njih. Vobler mijenjam malim jigom i u zavjetrini gdje me ne nosi jako pretražujem teren oko sebe, na žalost bez ikakve akcije. Dočekavši grupu, zajedno dolazimo do broda gdje nas čeka fina papica i odlična zafrkancija uz pivu i po koju rakijicu. Ekipi se baš i ne vesla punih trbuha,više im paše izležavanje i kupanje u prekrasnoj uvali tako da ostajemo još malo u tom điru fjake i guštanja na veliko. Kajaci su opet u svojoj šlep formaciji i vraćamo se ostaviti kajake na Žižanj, uzeti topliju odjeću koja nam je potrebna za kraj dana i večer te brodom Rajna krećemo prema Žutu gdje imamo dogovorenu večeru i druženje. Vožnja uz Žut i lagani smiraj dana nude spoj rijetko viđenih boja i nijansi tako da fotoaparati rade i škljocaju do besvijesti, a instagramom, fejsom, twiterom se sheraju najatraktivnije situacije. Teško je ostati imun na takve slike koje se urezuju u memoriju, dojmovi su euforični i stvarno sam ponosan na svoju zemlju, svoje more – kad slušam sve te birane rijeci. U zadnju zraku svjetla uplovljavamo u valu, probijajući se među nautičarima koji su zauzeli svoje bove, a vlasnik konobe Trabakul, Mirko Markulin dočekuje nas na rivi gdje vezemo brod i pozdravljamo se sa starim prijateljima. Rakijica dobrodošlice i pašteta od tune uvod su u finu morsku večeru u kojoj ipak glavnu riječ imaju salata od hobotnice i riba s roštilja uz razno razne priloge spoja domaćih proizvoda i ambijenta. I crveno i bijelo vino našlo je svoja nepca, klizilo je samo niz grlo iz kojeg je brzo proizašla pjesma i veselo raspoloženje. Sitna ura je brzo došla i nakon podjela medalja najboljim “ribolovcima” napuštamo uz pjesmu  Žut i idemo u našu bazu.

kajak

Povratak i zajednička fotografija cijele ekipe

Jutro je doletjelo za čas i čekaju nas Kornati. Da ubrzamo cijelu stvar dogovoreno je s ekipom da se ukrcavamo na brod u 8:00 i da ih doručak čeka na brodu. Tako je i bilo, a taj doručak je dobio komentare tipa – najbolji doručak u zivotu – a sam ambijent učinio je svoje i takve stvari ostaju urezane duboko u sjećanje. Đita Kornatima i kupanje pod kornatskim klifovima poseban su doživljaj, a kad se još gostima u takvoj atmosferi ponude frigani inćuni preliveni domaćim maslinjakom ni salveta natopljena uljem nije preživjela. Dagnje na buzaru su ih dovele do euforije i sav trud naših vrhunskih kuhara koji su tri dana izmišljali i spajali brzo je zaboravljen i tog dana ova spiza s razlogom sjeda na tron kao pobjednik svih obroka. Eto koliko ambijent utječe na ljudska osjetila, pa kornatsku priču završavamo prolaskom kroz Proversu i lagano, lagano završavamo našu avanturu plovidbom prema Pakoštanima.

Iskrcavanje, zajedničko fotkanje, pozdravi i ekipa s popodnevnim satima kreće svojim poljskim domovima, a mi lagano opet put Žižnja gdje nas Čeka zbrajanje dojmova i pakiranje kajaka i opreme. Naučili smo puno, najviše iz svojih grešaka i propusta, a ovo je i nama bilo vatreno krštenje, koje kad se sve zbroji i oduzme bilo i vise nego uspješno. To sudimo i po komentarima gostiju koji nisu primijetili naše propuste već se puni pozitivnih dojmova vraćaju kući i siguran sam da je naša obala dobila još kojeg ovisnika o našoj soli i ariji. Ribolov je općenito ovoj ekipi bio u drugom planu, tako da i takvo iskustvo dobro dođe za budućnost jer je za očekivat da takvih “ribolovaca” bude još! Za one prave ribolovce u pripremi imamo nekoliko opcija, a prilagođavat ćemo sam stupanj ribolova samoj sposobnosti i afinitetima ribolovaca i vjerujemo da u ovoj grani turizma leži veliki potencijal koji ćemo s iskustvom ponuditi svim željnima takve avanture. S kajaka su izvedive gotovo sve ribolovne tehnike, a sam doživljaj lova je uzbudljiv i dinamičan, dom sam kajak omogućuje fleksibilnost i komociju bolju nego što zamišljate. Kajak je stabilan sam po svojoj konstrukciji i pogotovo na mirnom moru ustajanje, balansiranje i ribolov u stajaćem položaju i nije neka nauka.

Kajak je super stvar, može biti čista zabava i opuštanje, ali i pruža onu ekstremnu priliku svakom onom željnom takvog izazova. Zato avanturisti gdje ste čekamo vas!

Informacije na telefon:
+385 95 393 4343