Kad more kipi

Božićno vrijeme došlo je pod krovove vaših obitelji i najveća briga Vam je hoćete li pojesti makovnjaču ili orahnjaču. Tako je to u blagdansko vrijeme i ponavlja se iz godine u godinu. Nakon blagdanskog prežderavanja odlučio sam višak kalorija potrošiti u novoj ribolovnoj avanturi. Zovem prijatelja Mrvu i dogovar pada na dva dana poslije Božića

Napisao i simio Petar Sabolčec

Naravno ja tih par dana nisam mogao čekati, te je moja nestrpljivot došla do razine ludila. Zovem Mrvu na sami Božić i uz uobičajne čestitke  grintam mu na telefon kako ne mogu čekati i kako bi bilo super krenuti već danas navečer ili sutra ujutro. Mrva kao Mrva, naravno pristaje. Brzo slažem stvari, sjedam u auto i gas prema Mrvi. Mrva radi kavu i uz već klasičan dogovor gdje ćemo, šta ćemo i kako ćemo, sjednemo pogledati prognozu. Prognoza nam nikako ne ide na ruku, 3 dana kiše uz jaki vjetar baš i nije neka fora za ribolov. Uz puno diskusije, dvoumljenja i glas razuma (Mrve) odustajemo od polaska, te odgađamo polazak na prethodni dogovor. Noć prije polaska Mrva javlja da je zakurio i ne može mrdnut nigdje iz kreveta. Čakam Mrvu par dana da se oporavi, međutim ništa mu se ne poboljšava i tu mi puca film. Zovem sve prijatelje koji mi padnu na pamet da odemo negdje na more, ali svi imaju svojih obaveza ili su već nešto prije dogovorili. Palim računalo, gledam prognozu, plimu, oseku, vjetar, mjesec. Zbog oblinih kiša prethodnih dana more bi trebalo biti idealno  za prevariti pokojeg Brancina, uz ostale parametre koji  su također manje više pogodni za ribolov. Stavljam u auto već spremljene stvari i krećem. Kamo? Ni ja sam točno ne znam. Neki okvirni plan je proći potez od Opatije do Plomina. Mnogi će se od Vas sada zapitati zašto odmah ne idem u Plomin. Odgovor je jednostavan, kiše su previše zamutile more koje se još nije dovoljno razbistrio. Taman za par dana bi trebalo biti idealno za ribolov.  Prije zore sam u Opatiji. Spuštam se do mora i imam što vidjeti. More kipi na sve strane. Ne,ne! Ne kipi od predatora koji ganjaju sitnu ribu već od slatke vode koja izvire u moru i iz same obale. Prvo što mi padne na pamet kada vidim izvor slatke vode u moru je Brancin! Ovoga puta je bilo sve osim lagano. Ultra light je u dugom planu, a u prvom planu je nova igračkica iz Sakurine tvornice. Štapek 233 cm 10-40 grama pod nazivom Iconic. Ozbiljan štap uparen s ozbiljnom rolom Sakura Luma 4007 FD. Na kojoj je namotana upredenica 1.0 PE. Prije zore bacam sve iz arsenala, ali ni trkca. Jutro je svanulo  i odlučujem napraviti još jedan đir po vruljama. Bacam silikonca na dno, prvo odizanje i bum. Nakon nekoliko trenutaka  na suhom se našao moj prvi mali točkasti Brancin. Brzinsko slikanje i snimanje puštanje uz neizostavno šaptanje malom da pošalje dedu i baku. Samopouzdanje raste i probavam dalje na istoj poziciji. Uz koji trkac po varalici ne dobivam konkretan griz. Isti scenarij ponavljao se kada sam nastavio dalje avanturu u Ičićima i također u Iki. Nakon za mene uspiješnog dana i prvog točkastog odlučujem na ranije spavanje u autu. Rano ujutro  laganom vožnjom dolazim do Mošćeničke drage ali bez značajnog uspijeha. Čujem se s dečkima iz svog Sakura teama, s Masimom i Igorom (kojima ovim putem zahvaljujem na savijetima i pomoći, naravno, svatko je na svoj način pomogao), te saznajem da bi se sutra ujutro moglo nešto“ išćeprkati“ u Plominu. Također se čujem s Markom iz Topfishinga od kojeg doznajem da su to jutro ulovili par Brancina i nešto Strijelki. Odlučujem se vratiti na vrulje i proči još jednom potez od Opatije do Ike i iskoristiti prekrasan dan. Plan je prije mraka biti u Plominu. Dolazim na vrulje i odlučujem temeljitije pretražiti dno. Nakon bezuspješnih lansiranja voblera i nešto jigova, bacam silikonca između dvije vrulje. Puštam ga da padne na dno.

Prvo odizanje i nakon odizanja osjećam tupi udarac. Kontriram, štap se pošteno savija, kočnica lagano zuji. U mislima mi je bilo: „po ovo sam došao“. Uz par bjegova i stvarno fini fight, te muke bez podmetača pri prihvatu ribe. Na suhom se zatekla prekrasna Orada od 41 cm. Adrenalin na vrhuncu, skidam gopro kameru s glave i kemijam kako zabilježiti prekrasne trenutke. Slikam par fotki i napadam dalje. Snimku drila možete pogledati na sljedećem linku:

, a ostale snimke prijašnjih ulova može vidjeti na mom yotube kanalu, te za buduće snimke se pretplatiti na isti: https://www.youtube.com/channel/UCeV4Uh5uPERuxSWFurWuW2g?view_as=subscriber  

Probavam sa Maryuki Isome crvima na drop shot montaži  i sa drugih 100 kombinacija što sam uspio složiti od pribora koji sam imao kod sebe. Nažalost bezuspješno jer sve montaže, poput drup shota ili slične drop shotu, vrulja nemilosrdno zabija pod same stijene ispod nje. Na takav način ostajem bez dosta navezanih, iskemijanih sistema. Odustajem, ali ne odustajem od ribolova. Odustajem na kratko kako bi promjenio pribor jer ja nebi bio ja da ne probam nešta „išćeprkati“ sa Ultra light priborom. Flexy glava od 3 grama, tanki predvez, slitovi, isome, berkly, ostali gumeni slatkiši, uz pokoji trkac nisu dali rezultata. Bar sam pokušao. Pakiram štapove u auto i krećem put Plomina.U Plomin dolazim prije mraka i pregledavam teren. Upoznajem („srećka“) Masima koji mi nesebično objašnjava gdje, šta i kako. Uz čašicu razgovora slažem pribor i pokušavam silikoncima isprovocirati koje gladne oči, ali bez uspijeha. Nakon nabacivanja silikonaca po plaži, Masimo me zove da zabacim na srdelu i izmjenimo iskustva, savjete, te se dobro zabavimo i nasmijemo uz pokoju pošalicu i anegdotu. Nakon par sati razgovora i netaknutih srdela, vrijeme je za počinak jer treba se ujutro dići prije zore i zauzeti poziciju. Na plaži sam prije samog jutra, zauzimam poziciju u niskom startu. Uz smrznute ruke od hladnog vjetra uporno bacam varalicu. Do mene ubrzo se pozicijoniraju Vaki i Dado također iz Sakura teama. Desno od mene je došlo isto dosta ljudi. Uz zvukove zabacivanja svakih par sekundi ništa se značajno ne događa. Zora je već davno svanula, na kopču stavljam bjelog Sakura smart minnowa 145 i nastavljam bacati. Uz tu i tamo koji trkac po varki ne dobivam konkretan udarac. Uz pokoju zraku sunca koje se nazire iza  brda lagano svima tonu lađe. Svako malo netko sjedne sa strane zgrijat si ruke i zapaliti cigaretu. Hvala dragom Bogu pa ne pušim i nemam alibi kako bi stao bacati varalicu. Smrznute ruke nisu dovoljno dobar razlog za odustajanje ili pauzu. Bacam, vučem, twičam smarta kojeg sam smatrao pametnom varalicom kako samo njegovo ime kaže i on zapinje za prijelaz u moru. Brzi twic i nastavljam motati da izvadim varku koja je od mene koji metar udaljena, ali se tu princ nije složio. Pod samim nogama mi kipi more jače od svih vrulja prethodnih dana.  Nedugo zatim uz par bjegova na suhom se našlo njegovo veličanstvo od prekrasnih srebrnih 48cm. Uz osmijeh na licu slikam prekrasnu ribu. U tom svom fotografiranju (i kasnijem pregledavanju snimke koje sam slučajno obrisao) do mene desno gospodin vadi drugog. U tom slikanju ostajem bez još kojeg potencijalnog brancina. Uzimam pribor i maher opet vadi krasnu ribu. Prošla baba s kolačima i nakon toga bacam kao u kadu. Nakon propuštene ure od griza koju sam definitivno mogao i bolje iskoristiti, ali ne mogu se žalit, na površini nedaleko od obale primjećujem nešto žuto. Kričava varalica pluta uz samu obalu. Uz par zabaca i ponovnu uru od besplatnog shopinga na suhom se našla nova varka u mojoj kolekciji. Monarch dok Heps 12 cm koju odmah stavljam na kopću i probavam nešta na nju ulovit jer neke stvari se ne događaju slučajo. Poslije uspiješnog jutra, besplatnog shopinga i za kraj ribolovne avanture sjedam na kavu s Masimom, Dajanom i gospodinom Dragom koji je napeglao ona dva Brankosa do mene. Uz čašicu čakule krećem za Zagreb uz išćekivanje ponovnog susreta s dragim i gostoljubivim ljudima. Čovjek uči dok je živ, pa tako sam ja ovoga puta naučio da se u ozbiljan ribolov ne ide bez podmetača. Takođe sam naučio kako nakon ulovljene ribe treba poslije brzinskih par fotki odma nastaviti bacati varalicu. Do sljedeće lude ribolovne avanture, Rogi ribaru!