Gran Canaria – atlantski lagano lagano

Atlantski ocean, njegova prostranstva i dubine ponudili su nam neka nova iskustva u kojima smo se uglavnom snalazili i izlazili kao pobjednici, ali i ponudili nam iskustva u kojima smo osjetili nemoć koja čak graniči i sa depresijom. Željeli smo kapitalne glave, imali ukupno šest velikih i ozbiljnih riba na štapu, ali sa našom opremom s kojom smo tada lovili, šanse su nam bile ravne nuli

Napisao Igor Virag, fotografije arhiva RNJ

Gran Canaria - atlantski lagano lagano

Vlasnik Monster Bite-a iz Domžala u Sloveniji , Tadej Gognjavec – Gogi početkom godine me nazvao i predložio da zajedno odemo na Kanare sedam dana ribolova. Reakcija mi je bila slična djetetu kad ga vodite u Gardeland.  Smještaj i brod su osigurani, trebalo je samo kupiti karte i strpljivo čekati datum polaska. Ekipa je pojačana sa još dva ekstremista, Martinom Einspieleromiz Ljubljane i Marinom Huzjakom iz Zadra. Gogi je mjesec dana prije našeg polaska bio tamo i jako lijepo lovio Vertical Jigging tehnikom tako da je uzbuđenje bilo stvarno na visokom nivou. Imali smo dovoljno vremena prije puta naoružati se svim dostupnim informacijama, kartama i iskustvima ribolovaca koji su tamo već lovili. Oprema je pakirana sa posebnom pažnjom i ponijeli smo stvarno sve što nam treba, a i što bih nam eventualno moglo zatrebati. Dvije natrpane bazuke sigurno su čuvale pravu šumu štapova, a koferi i torbe su skrivale Stelle, Saltige i nekih četrdesetak kilograma svakakvih jigova, inchikua, kabura te ostalog neophodnog pribora. Okupili smo se ranom zorom ispred MB u Domžalama, potrpali sve stvari u Gogijevu Hondu i lagano u nabrijanoj atmosferi krenuli prema Bergamu od kuda smo imali let za Kanare. Let nam je kasnio nekih sat i pol pa smo imali dovoljno vremena za mirno degustiranje raznih točenih piva. Duty free nam je osigurao tjednu zalihu Capt. Morgana, a atmosfera u avionu je bila slična nekom maturalnom putovanju. Ali to je bilo i za očekivati. Gran Canaria nas je dočekala sa 27 stupnjeva suhog zraka, a na pola sata vožnje od aerodroma bila je naša baza. Smjestili smo se u Gogijev komforni lijepi apartman sa pogledom na bazene, palme i otvoreno more te nakon fine večere sa njegovim roditeljima otišli prije slaganja opreme za sutrašnji napad još probati koju butelju kvalitetnih španjolskih vina. Večer se otegnula tako da nakon slaganja i biranja opreme ostalo nam je kojih dva tri sata sna. Napokon ribolov. Iako nedovoljno odmoreni svi smo to jutro bili spremni za borbu s stanovnicima Atlantika. U marini nas je dočekala šest metarska brodica s centralnom konzolom i motorom Suzuki od 130 konja, a nabrijano društvo pojačao je i Gogijev otac Darko koji dobar dio godine provodi ovdje. Čamac smo u trenu napunili opremom, ledom, klopom i tekućim pitanjima te punim gasom uputili se na prve ribolovne točke. Sve uložnice za štapove su pune kvalitetnih kompleta za VJ, slow i naše light igre, prevladavaju Daiwa Saltige,a društvo im popravlja pokoja Stellica. Štapovi Yamaga Blanks, Riper Fisheri i Jigging Masteri spremno čekaju akciju. Ima dosta vjetra i nadali smo se da nam neće raditi veće probleme.

Gran Canaria - atlantski lagano lagano

U obalnom dijelu se ne osjeti, ali na 4 – 5 milja od kraja stvar postaje ozbiljnija. Gogi je u svom Simradu skupio nekoliko kvalitetnih i provjerenih pozicija tako da s nestrpljenjem skačemo po ne malim atlantskim valovima. Vulkanski otok u more se spušta ravnom plitkom pločom dubine 20 do 30 metara, a nakon toga uglavnom strmim stepenicama pada na 70 – 80, pa 100 – 120 -180 metara i nakon toga onda pada u bezdan na 700 plus metara. Ti zidovi i prelazi u dubine su naše točke koje smo u narednim danima napadali svim mogućim šarenim olovima i njihovim kombinacijama. Prvi dan nije nam ponudio puno šanse jer su i vjetar i korenat divljali pa je jigging više nalikovao horizontali nego vertikali tako da se nismo imali baš puno mogućnosti. Ipak jig ne prašta ni u takvim uvjetima. Lokarda oko kile prva je Gogijeva žrtva na 180 gramski Evergreen jig. Za njim se naredalo još manjih riba do kile, Marin je digao na svog Eclipz i Stellu 10000 SW nekog atlantskog goluba oko 2 kg i barakudu oko 2 – 2 i pol kila, Martin pagra oko kile do dvije, ali ništa posebno. Još par riba smo upisali, ali nisu vrijedne neke šire opservacije. Drugi dan nam je bio puno plodniji s konkretnijim ulovima. Vrijeme je bilo puno mirnije, a i korenti su omogućavali normalni ribolov. Napadalo se ribu  jigovima, inchikuom, slow pitchom i nekim Marinovim hibridnim kombinacijama na dubinama od 70 do 130 metara, a ulovi su se redali jedan za drugim. Inchiku je skupljao manje ribe dna poput pagrića, velikih kanjaca, arbuna, hoba, napuhača (Fugu), dok je Gogi sa svojom Yamagom Galahad i kombinacijom jigova od 130 do 240 grama napokon uživao u malo ozbiljnijim drilovima. Gofići i palamide napadale su agresivno jig skroz blizu dna, a ozbiljna oprema nije dozvoljavala nikakvo popuštanje. Kod prvog feluna mislio sam da je puno veća riba skočila na jig jer ozbiljno se borio i izvlačio upredenicu sa Saltige 4500. Za ribu od cirka dvije do tri kile stvarno je odličan borac. To sam i ja ubrzo doživio kad je na moju Yamagu Galahad Slow i KS inchiku skočio isti takav “madregalčić”. Opalio je inchiku u prvih 2 metra od dna i pružio mi nezaboravne trenutke u drilu. Stvarno su puno jače ribe nego na Jadranu tako da sam mu na prvu procjenu dodao koju kilu viška.

 

Marin je isto na Molix Kiku 160 g dobio svog feluna dok je Martin sa svojim slow pitch kompletom uz malo neizvjesnosti digao prekrasnog borbenog pagra preko 3 kile. Riba je odlično radila, a kad se je vjetar pojačao i korenat okrenuo doslovno je poludjela. Doslovno svako spuštanje je bilo nekakvog dešavanja, ribe su napadale, dizale se u brod, ali i padale s assista ako nisu bile dobro zakačene. Ali to vas manje brine kad znate da u sljedećem prolazu opet imate veliku šansu za novi griz. Vjetar se opet digao tako da je jedan od nas uvijek na motoru kako bi ostatak ekipe mogao što kvalitetnije odraditi prolaze. I to se pokazalo kao odlična taktika. Bilo je tu stvarno svega. Od duble strike akcije gdje u istom času se vade i gof i lude palamide, pa sve do velikih kanjaca koje smo u trenutku prekrstili u „kanjarce“. Darko upisuje lijepog pagra, Marin prvog malog krunaša od nekih 7o – 80 deka, a Martin nakon “čudne” škarpine (crveni bodečnjak) ima ozbiljan napad ozbiljne ribe na slow pitch opremu. Mali Saltiga multiplikator je u problemu, malo kuka jer mu je kočnica stisnuta do kraja, a riba bez problema izvlači upredenicu dok na štapu lijepo vidimo kako riba trese glavom i pokušava se osloboditi oštrih udica. Martin uspjeva (ili riba pušta) dignuti beštiju koji metar, ali riba se ukopava i ne pušta ni milimetra. Tu i tamo zatrese glavom, ali gore ne ide. Prst je na upredenici multića, napetost se reže nožem, al nažalost inchiku ispada ribi iz usta. Šteta, ovo nam je bio prvi griz nečeg stvarno ozbiljnijeg na štapu. Gotovo smo sigurni da se radi o kirnji jer to su njihovi tereni i nije nepoznato da po tim okomitim i kosim zidovima one caruju. Ipak, usprkos gubitku takve ribe skupilo se taj dan lijepog i kvalitetnog “materijala”, tako da smo sve ribe manje od 70 deka vraćali nazad u more. Igra s jigovima je posebna priča. Imali smo na raspolaganju odličan izbor jigova za VJ i slow od Evergreena, Shouta, Xeste, Haoli, BlueBlue, Molixa, FCL-a, JM, tako da se kombiniralo i isprobavalo se sve i svašta. Uspješan ribolovni dan. Treći dan smo otišli na druge trene, terene koji se još vertikalnije ruše u bezdan. Jutro nije bolje moglo početi. Gogi u prvom spuštanju jiga ima napad i uspješno kvači na dnu palamidu preko 3 kile. Riba se trudi, ali Gogi joj ne pušta ni milimetra sa svojim štapom Yamaga i moćnom rolom Daiwom Saltist. Marin i kučma sigurno ribu sele na led te se vraćamo na početnu točku i radimo isti novi prolaz. Sonder očitava riblju masu na dubinama od 115 – 120m. Spuštam 180 gramski Shimano Bottom Ship inchiku s malo dužom silikonskom lignjicom na kojoj je jedna trakica žilave atlanske lignje na Decoy 3/0 udicama i u prvom dizanju od dna dobivam jaki udarac, ali kontru zatežem u prazno. Spuštam ponovo na dno, dignem metar dva i opet  je bio udarac! Kontriram u tvrdo, u živo. Riba vozi i izvlači upredenicu kako ona želi iz malog Abu Revo multića s Varivas PE2 8 nitnom upredenicom i 30 lb fluorokarbonskim predvezom. Moj YB Galahad 62/3 je u paraboli, riba radi neke krugove uz dno i dozvoljava da ju se lagano diže. Ali stvarno lagano – centimetar po centimetar. S takvom opremom nema nekog ludog forsiranja. Ide gore, ali jako polako.  U tom trenu Gogi dobiva isto griz na svoju VJ opremu, ali desetak metara iznad dna te ju odmah napada i uspijeva dignuti još deset metara. Da stvar bude još napetija Darko na moj BH Magic Eye i Stellu 5000 na samom dnu na inchiku dobiva identični griz našima. Pa jeli to moguće? Imamo triple strike pravih atlantskih monster riba.

Gran Canaria - atlantski lagano lagano

Vjerojatno smo naletjeli na jato kirnji u prolazu i sad nas čeka borba živaca i tanke opreme. Ribe su uglavnom gospodarile situacijom. Gogi je imao najozbiljniju opremu i prvi je krenuo u konkretniji napad, napumpao je na mišiće koji metar, ali kad je riba shvatila da joj se ne ide gore u dvije sekunde je izvukla dvadesetak metara i legla na dno, ili ušla u rupu. I ostalo mu je samo čekati i držati sistem napetim. Darko se probao natezati sa svojom debeljucom, ali njemu oprema prva nije izdržala i sistem puca u najslabijoj karici. Isto se dešava i Gogiju jer je nakon nekih 35-40 min pokušao silom odvojiti ribu od dna, ali i njemu puca te gubi ribu. Ja sam Cush-It gljivu stavio na štap, sjeo i smjestio štap među noge i lagano pokušavao dobiti po koji centimetar na Abuov multić. Bio sam spreman na borbu od dva dana jer ovako nešto čekam cijeli život, ali i ja sam očito pretjerao sa siljenjem tankog i laganog pribora i nakon skoro sat vremena gubim ribu, odnosno puca mi na spoju upredenice i fluocarbona. Depresija žešća! Kao da me netko ispuhao kao balon. Nakon toga pola sata sam sjedio i gledao u točku. Ekipa me tješila da je jedino takav kraj bio realan, a ja kao da nisam želio vjerovati u to. YB Galahad mi je dokazao da je san svih mojih snova, ali ipak za ovakve mega ribe treba i skroz drugi pristup. Ovo je ipak neka druga igra. Dan smo završili sa par lijepih riba poput krunaša i Darkovih velikih škarpina i Gogijevih palamida. Al nekako sve to bila mi je kisela utjeha. Ahhh, život mora dalje … Taj dan ima još jedan lijepi moment. Martin je slavio rođendan i od mene je dobio 130 gramski FCL jig koji mu je u prvom spuštanju donio lijepu palamidu. Znači, pogodio sam s poklonom. Večer je imala svoj nastavak u restoranu. Moris Vareško, dečko iz Pule koji vodi na Kanarima vrlo posjećen restoran pripremio nam je naše ribe u nekoliko sljedova popraćenih biranim vinima ovog otoka, ali i cijele Španjolske tako da je rođendanska proslava dala je i prve žrtve. Drugo jutro Marin i Martin produžili su spavanje dok Darko, Gogi i ja nismo željeli nipošto propustiti ribolovni dan. A i bio je djelomično uspješan. Opet smo imali dva atlanska monstera, ovaj put sa pojačanom opremom,(RipperFisher sa Saltigom i JM Titanium sa Saltigom 4500) ali i sa puno agresivnijim ribljim reakcijama nego dan ranije. Nažalost, sudbina nam je bila ista odnosno iskustvo od jučer nije nam puno pomoglo. Riba kad krene nemoguće ju je zaustaviti. Kreće se sporo, ali moćno i masivno. Riba vlada situacijom. Ishod je bio očekivan. Još jedna pobjeda velikih riba. Utjeha su nam bili gofovi i palamide te lijepe škarpine i murina na inchiku. Vratili smo se ranije u porat jer se vjetar digao i nije uopće bilo ugodno niti stajati na čamcu, a kamo li sigurno loviti. Dočekao nas je fantastičan brudet koji je Gogijeva majka pripremila sa krunašem, pagrom, kozicama, lignjama, palamidom i kanjcima. Napokon sam se izguštao sa kanjcima, stvarno su odlični za jesti. Inače, riba je ukusna, ali ni približno jadranskoj što je normalno za oceanske vrste. Tu večer posvetili smo pripremi opreme za one kirnje koji su nam trgale živce i sisteme, upredenice 80 do 100 lb, FC 130lb i štapovi od 350 – 400 grama spremno su čekali jutro. Ujutro rano dizanje i samim odlaskom na balkon apartmana vidimo da vjetar puše jako ozbiljno za naš šest metarski čamac. Odustajemo od broda i u sekundi dogovor okrećemo prema shore fishingu. Zašto ne? Obala izgleda interesantno, strmo se ruši u more, ima pjene, ima vala. Jaceru smo natrpali pivom i klopom, potrpali 8 casting štapova u auto te krenuli u istraživanje. Otok je jako surov i nepristupačan. Vulkanske stijene ne dozvoljavaju vegetaciji da se razvije pa cijeli otok izgleda kao da je posut pepelom. Od biljaka najčešće se susrećete s kaktusima svih oblika i veličina, a na višoj nadmorskoj visini vegetacije odnosno zelenila ima malo više.

Gran Canaria - atlantski lagano lagano

Uglavnom je to nisko raslinje na škrtoj zemlji. Spuštajući se prema moru sa nekih 1000 metara nadmorske visine prolazite kroz polja banana i papaje. Obala, odnosno stijene koje strše iz mora izgledaju atraktivno za ribolov, ali su i dosta opasne. Razlika između plime i oseke u ovom dijelu je puno izraženija (2-3 metra) tako da i takve stvari treba imati u glavi. Na valove je potreban poseban oprez jer ako ne pazite konstantno na njih skinut će vas sa stijene kad – tad. More je nekih 19-20 stupnjeva, bistro, puno zidova, stijena i kamenja, ali i bez neke vegetacije. Teško je primijetiti ikakav živi organizam da pliva. Obišli smo nekoliko na oko interesantnih pozicija, bacali svu silu površinskih varalica, poppera, stickova, voblera, jigova, guma…. ali nula dešavanja, nula akcije. Jednog malog brancina sam dobio na jednom lukobranu na Fish Arrow gumu i to je to. Prošetali smo i popili kavu u Moganu, starom ribarskom mjestu na jugu otoka i jedino u luci smo vidjeli lijepe brancine, velike barakude, velike papigače i šarge kako bez straha plivaju ispod brodica. Naravno, tu je ribolov strogo zabranjen na što vas stalno podsjećaju table stroge zabrane. Obalne igre doživjele su pravi fijasko, ali ja sam i u tome uživao. Imao sam prilike probati nekoliko vrhunskih Yamaga Blanks štapova za casting tehnike poput Blue Snipera, Balistica i Blue Currenta. Savršena oprema koja omogućava uživanje u ribolovu, a i daje sigurnost ako prevarite ribu i rola zazuji. Večer prepuštamo hedonizmu odnosno uživanje u domaćim specijalitetima poput finih juhica, carpaccia od hobotnice, hobe na žaru, marokanskoj janjetini na kanarski način, janjetini s grilla, desertima za koje se tražio ekstra prostor u želudcima, a tekuća pitanja crvene boje pratile su naše tanjure. Bajka za stolom bili su predigra za posljednji ribolovni dan. Odmoreni i nabrijani zoru smo dočekali na poziciji i ribice su nas nagradile za rano dizanje. Gogi, jigger koji u mislima ima samo veliku ribu odnosno čeka svog velikog gofa cijeli tjedan nije stao sa power jiggingom. Niti jednom u tjedan dana nije probao niti jednu drugu tehniku osim vertikale i divim mu se na upornosti i odličnoj fizičkoj kondiciji. To je pravi jigger. Na žalost njegovu i našu veliki “madregal” nije dolijao, ali sa takvom upornošću, tehnikom i kondicijom to je pitanje trenutka. Zato je ove manje gofove i palamide nizao kao na traci. Tako je bilo i toga jutra. Svako je u svom filmu, još se budimo, svtko je usredotočen na svoje prezentacije, tišina, samo se čuje ritmični sak-sak-sak-sak zvuk Gogijevog jiganja. Tu nirvanu prekida Gogi s – evo ga! Prvo gof, a onda palamida otvorili su jutro sa Shout Slide Actorom odnosno novim Shout Lance jigom, a pridružio sam mu se ja s velikom tabinjom koju sam izvadio s dvadesetak metara starog debelog parangala i gofićem koji je opalio na teški gold inchiku. Riblja aktivnost sa izlaskom sunca malo oslabila, ali i dalje se lijepo lovilo različite vrste riba. Skupilo se škarpina, gofića, pagara, kanjaca kanjaraca, malih i velikih napuhača, a Darko je upisao lijepog velikog pagra oko 3 kg na Hartov Taktik jig štap i Molixov ubojiti Kiku inchiku od 160grama. Darko ga je iskusno dignuo do površine gdje ga je euforično dočekao Marin s ruzinavom kukom. Stvarno lijepa i snažna riba. Oko podneva riba je otišla na siestu, odnosno odlični prolazi uz rubove ostajali su bez griza. Gogi je neumorno jigao dok su neki spas od vrućeg i sparnog dana potražili u hladnom oceanu. Vrijeme na moru brzo leti tako da sa još nekoliko manjih riba završavamo naše Kanarske ribolovne pustolovine. U laganoj depresiji i tišini (kraj ribolova uvijek se teško podnosi) vračamo se u marinu jer čeka nas pranje broda i sve opreme, ozbiljno pakiranje i rani let za povratak doma. Oprema je svaki dan sa posebnom pažnjom čišćena od soli (prvo se oprema tuširala, a tek onda mi), a zadnji dan role su dobile i malo nove masti kako bi ugodnije podnijele putovanje. Ostali smo bez ukupno 15 jigova i inchiku varalica što je odličan prosjek, s obzirom gdje i koliko smo lovili, a ukupan dojam je stvarno dobar.

Gran Canaria - atlantski lagano lagano

Nismo uspjeli prevariti veliku ribu kojoj bih mogli parirati, ali jako lijepo i dinamično smo lovili manje ribe. Jacera se svakog dana vračala puna, a i mi smo se zadovoljni akcijom i novim iskustvima vračali s ribolova. Ribe ima, sonder na pravim točkama doslovno vrišti od života, ali ima trenutaka kada je nemoguće isprovocirati griz. Opet, kad riba radi akcija je konstantna tako da u toku dana proživite svašta. Ja sam doslovno uživao cijeli tjedan, što u ribolovu, što u kvalitetnoj opremi, a posebno u druženju sa fanaticima sličnim sebi. Dobre zabave, smijeha i ribičkih priča nije falilo makar otok koliko smo ga ovaj puta upoznali ne nudi neku ludu noćnu zabavu već je stvoren za dnevne aktivnosti i odmor. Ako vam se ronda do jutra onda radije posjetite Ibizu ili Marbellu. Ovaj južni dio otoka nudi u svojoj ponudi i ribolovni turizam koji se uglavnom odnosi na ribolov manjih riba bulentin tehnikom na plićim terenima i offshore ribolov na velike tune trolling tehnikom. Jigging je isto u ponudi, ali turistima nije toliko atraktivan pa je i ponuda takva. Sjever otoka je pun atraktivnih terena i još bogatiji ribom, ali i uvjeti na moru su puno ozbiljniji pa treba imati i to u vidu. Posjetiti ćemo ih u jednoj drugoj kanarskoj priči.  Darko, Gogi i njegova mama ugostili su nas savršeno i vodili kroz cijeli tjedan tako da nam je vrijeme doslovno proletjelo u trenu. Ovim putem se posebno zahvaljujem Darku jer ništa nije prepuštao slučaju i učinio je apsolutno sve kako bi naš boravak bio što ugodniji. Majka Ivica pobrinula se da nakon svakog ribolova uživamo u njezinim delicijama koje su bile spoj egzotike i domaće spize. Brudet ćemo dugo pamtiti. Osobno pamtiti ću i malu ljutu mikro papričicu koja se zaljepila ispod kozice i priuštila mi vulkan iz ušiju, usta i očiju. Ali preživio sam.  Dogovoreni su i neki drugi ribolovi u istom sastavu, a prvo sljedeće druženje dogoditi će se uskoro na Jadranu na Marinovim izdašnim kulfskim poštama. Povratak u skučenom Ryanu je posebna avantura, ali isplati se malo stisnuti i istrpit let, a put od Bergama do Domžala proletio je u sabiranju dojmova. Svi smo zadovoljni iskustvima i isprobanim novim Shoutovim, Evergreen, Xesta, Kamiwaza i ostalim  jigovima, vrhunskim YB i RF štapovima za VJ, slow i casting tehnike. To je sami vrh svjetske ponude i gotovo svaki ribolovac može pronaći sebi idealan štap (ili štapove), a police Monster Bite prodavaonice nude kompletni asortiman Shauta, tako da uz već postojeću ponudu sve sile poznatih jigova, ribiči imaju što izabrati za svoje lakše ili teške igrice. Slide Actor je još jednom dokazao svoju ubojitost u svim gramažama, a Gogi je bez problema upisao i nove modele poput Lance-a. Gofovi i palamide obožavaju te tanke i dugačke jigove tako da samo treba biti uporan i dosljedan pa rezultat neće izostati. Ponuda MB dopunjena je i novim modelima YGK upredenicama tako da je definitivno adresa u Domžalama pravi izbor za svakog ozbiljnog jiggera. Hvala ekipi na prekrasnih sedam dana, hvala na pozivu da ponovimo takav ribolov i dogodine, a do onda vjerujem da nas čekaju još neki zajednički ribolovi na ipak najljepšem moru na svijetu. Na ribolovu na Jadranu!